Značajna uloga srpskih mirovnjaka u Libanu

27. 05. 2011. 22:00

Генерал-мајор Алберто Асарта Куевас Фото Лична архива

Od trenutka kada su se pridružili Misiji UN u Libanu (Unifil), u decembru 2010, osetan je doprinos oficira Vojske Srbije. VS pomaže Misiji tako što pruža logističku podršku svim jedinicama istočnog sektora i položajima UN. Njeni pripadnici su takođe bili uključeni u aktivnosti obuke i praćenja logističkih i ekoloških projekata u istočnom sektoru. VS je bila od naročite pomoći svojim stručnim znanjem iz oblasti civilno-vojne saradnje. Njeni pripadnici usklađuju aktivnosti iz tog domena na terenu, tako što tesno sarađuju i održavaju dobre odnose s lokalnim stanovništvom, lokalnim vlastima i verskim vođama kroz svakodnevne kontakte, sastanke i uzajamno delovanje, kaže za „Politiku” španski general major Alberto Asarta Kuevas.

On je došao u Srbiju da bi u Vojnom muzeju s ministrom odbrane Draganom Šutanovcem otvorio izložbu „Mirovne misije vojske 1956–2011”. U razgovor za „Politiku” otkriva da je i 14 srpskih civila angažovano u Unifilu, na inženjerskim poslovima, poslovima nabavke, kao i u oblasti ljudskih resursa.

– Najviši civilni funkcioner u Unifilu je naš direktor za političke i civilne poslove, Miloš Strugar, koji je na čelu važne civilne komponente Misije. Visoko cenim prisustvo srpskih vojnih mirovnjaka koji su se nedavno pridružili Unifilu i sada na odgovarajući način uvećavaju veliki doprinos koji našoj misiji već mnogo godina daje civilno osoblje – ističe general Asarta Kuevas.

On kaže da je situacija na jugu Libana stabilna i da se prekid neprijateljstava između Izraela i Libana i dalje održava „uprkos nekim sporadičnim incidentima“. Od prekida neprijateljstava, u zoni operacija Unifila, od reke Litani do plave linije (linija izraelskog povlačenja 2000.) traje jedan od najmirnijih perioda u novijoj istoriji. Kao što kažem svima s kojima se sretnem: „Želite mir? Dođite na jug!“

Ali, nije uvek bilo mirno. Od osnivanja Misije na dužnosti su život izgubila 292 mirovnjaka. Unifil, ili Privremene snage UN u Libanu, oformljen je rezolucijama Saveta bezbednosti 425 i 426 od 19. marta 1978. godine da potvrdi povlačenje izraelskih snaga iz južnog Libana, povrati međunarodni mir i bezbednost i pomogne vladi Libana da osigura ponovno uspostavljanje njene faktičke vlasti u toj oblasti.

Rezolucija Saveta bezbednosti 1701, iz avgusta 2006. godine, usvojena kako bi se okončali sukobi tada, poboljšala je snagu i mandat Unifila. Dala je Misiji dodatne zadatke: da kontroliše prekid neprijateljstava, sprečava bilo kakve neprijateljske aktivnosti iz naše zone operacija, pruža podršku libanskim oružanim snagama i prati ih dok se su raspoređivale širom južnog Libana, pomaže libanskim oružanim snagama u uspostavljanju područja u kome neće biti naoružanih lica, borbenih sredstava i oružja osim onih koji pripadaju vladi Libana i Unifilu, a pomaže humanitarcima.

– Naša zona operacija proteže se između reke Litani i „plave linije“, što je linija povlačenja izraelskih snaga iz Libana 2000. godine i sada deli Liban od Izraela. „Plava linija“ duga je 118 kilometara. Zona operacija, koja zauzima oko 1.100 kvadratnih kilometara, obuhvata 161 opštinu i procenjuje se da ima oko 570.000 stanovnika zimi, a 720.000 leti. Ona se proteže od sredozemne obale na zapadu do brdsko-planinskog terena u unutrašnjost – kaže general Asarta Kuevas.

Unifil ukupno čini oko 12.000 vojnika iz 34 zemlje. Otkad misija postoji, nikada nije više zemalja poslalo svoje vojnike. Pored toga, misija zapošljava i oko 600 libanskih civila i oko 300 ljudi iz drugih zemalja.

M. Galović

T. Bojković