Uspeh štrajka
Kod igrača lutrije uvek postoji bar malo nade da će dobiti premiju. I štrajkače takođe greje pomisao da će se udovoljiti njihovim zahtevima. Ali, kao i kod igrača lutrije, neki u tome uspeju, a neki ne. Evo, studenti nekih beogradskih fakulteta će, po svemu sudeći, ostvariti svoje ciljeve: štrajkovali su, tražeći niže školarine, i ministarstvo im je udovoljilo. Na Arhitektonskom fakultetu, na Fakultetu likovnih umetnosti i još nekima, školarine će biti smanjene, tako da protesti neće biti uzaludni.
Neki drugi su, međutim, ne samo bili neuspešni nego su okončani veoma tragično: štrajkovi glađu u Nišu i Šapcu doveli su do iznenadne smrti dvojice štrajkača. Zašto su studentski protesti uspešni, a ovi radnički neuspešni? Možda zbog veće popustljivosti vlasti prema štrajkačima u Beogradu nego prema onima u unutrašnjosti? Međutim, u Beogradu su štrajkovali radnici Robnih kuća, a na njihove zahteve, ipak, nije pozitivno odgovoreno. Da li su vlasti popustljivije prema studentima nego prema radnicima? I ovo pravilo je pod znakom pitanja, jer neki raniji protesti akademaca duže su trajali, a zahtevi im nisu bili prihvaćeni.
Mogli bismo, u stvari, navesti mnoštvo sličnih dilema u vezi s tim kad su štrajkovi uspešni, a kad ne. Jer, nedavna blokada puteva mačvanskih uzgajivača svinja delimično je urodila plodom – država im je obezbedila otkup kontigenta njihove robe po povoljnijim cenama. Međutim, mnoge druge drumske blokade nisu bile takve. Isto šeranilo je i sa štrajkovima: kad štrajkuju lekari ili nastavnici u školama, ako su dobro organizovani, uspeće bar delimično u svojim namerama, ali radnicima neke male firme u nekoj varošici u Srbiji neće pomoći ni štrajk glađu. Za njihov protest najšira javnost sazna tek kad neko od štrajkača umre.
Tako bi se moglo zaključiti da i među štrajkovima i štrajkačima postoje razlike u startnim pozicijama: zamislimo samo najavu štrajka kontrolora leta na nekom aerodromu i štrajk glađu radnika u nekoj zemljoradničkoj zadruzi u ko zna kojoj maloj opštini. Možda su zahtevi radnika u zem-zadruzi opravdaniji, ali njihov društveno marginalizovan položaj stavlja ih u poziciju štrajkača-autsajdera iz koje ih, crnog li paradoksa, može, eventualno, izvući samo iznenadna smrt nekog od drugova.