Nokaut umesto molitve

08. 07. 2011. 22:00

Милан Лукић

Čačak – Posle prepirke oko načina bogosluženja, nastojatelj manastira Jovanje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri jeromonah Makarije (32) udario je pesnicom i oborio vernika iz Čačka Milana Lukića (55). Ispad se dogodio prekjuče, na Ivanjdan, u 15 sati, posle čega je Lukić zatražio pomoć u Urgentnoj službi čačanske bolnice a zatim slučaj prijavio Policijskoj upravi u ovom gradu i tu opisao šta se dogodilo. Makarije je juče pozvan iz policije takođe radi davanja izjave i odobreno mu je da to učini u ponedeljak.

U nalazu dr Slavice Dragutinović iz Urgentne službe stoji da je kod Lukića konstatovana kontuzija facijalnog masiva i jagodične kosti leve strane, ali je rendgenski snimak pokazao da nema povreda kostiju.

– Neću ga tužiti. Neka mu Bog sudi i oprosti – kaže Lukić za „Politiku“.

Iguman Makarije primio nas je juče u glavnoj kancelariji manastira, u nezvaničnom razgovoru opisao događaj iz svog ugla, ali nije mogao da to učini i za javnost. Blagoslov da govori za novine telefonom je tražio od sedišta Žičke eparhije u Kraljevu, ali mu je ta dozvola uskraćena.

Zbog toga smo zabeležili samo opis koji nam je dao Lukić. On, inače, 27 godina radi kao vozač hitne pomoći u Čačku, kaže da je tri decenije neprekidno išao u Jovanje o nekom crvenom slovu, ali da poslednjih šest meseci nije odlazio u tu bogomolju, nezadovoljan promenama u načinu bogosluženja u manastirskoj crkvi.

– Sveti Jovan je moja slava i zbog toga sam se u četvrtak po podne odlučio da ipak odem do Jovanja, odnesem prilog i zapalim sveće, znajući da u to doba nema službe. Sa mnom su pošli moj dvadesetogodišnji sin Marko i njegov drug i ispisnik Rajko Damjanović iz Donje Trepče – pripoveda Lukić.

On dodaje da je, ušavši u portu, prišao Makariju i zatražio blagoslov ali ga nije dobio, za razliku od sina i njegovog druga, posle čega ga je, veli, iguman uhvatio pod ruku i uveo u crkvu.

– Tu me je Makarije upitao da li ja pričam kako on službu drži na katolički način i kako hoće od Jovanja da napravi katolički manastir, da li pričam da je skinuo dveri i oltar a postavio zavese i stubove. Odmah sam mu odgovorio da je sve to tačno, da isto pričaju i monasi po manastirima u klisuri i pokazao mu rukom da zbilja nema dveri. Kako sam to učinio, udario me je pesnicom u levo oko i srušio sam se usred manastira.

Lukić ističe da se zatim pridigao i upitao igumana: „Oče, zašto me udariste?“

– Odgovorio mi je: „Marš napolje“. Ja sam se prekrstio, kazao „Neka ti Bog i Sveti Jovan sude“ i izašao iz crkve do mesta gde se pale sveće, ali mi je Makarije zabranio i da zapalim voštanicu. Dalje nisam mogao da trpim, uhvatio sam ga za vrh brade i rekao mu šta mi je prvo palo na um.

Lukić je, ističe, zadovoljan što duhovniku nije uzvratio udarcem i priča da ga je, kad je izlazio iz porte, iguman Makarije kroz suze molio da mu oprosti.

Pored igumana, inače, u Jovanju obitava sestrinstvo od četiri monahinje starosti između 78 i 87 godina.

G. Otašević