Putevi slave
Nema nikakve sumnje ko je od prošle nedelje najpoznatija, najpopularnija, najomiljenija, najvoljenija javna ličnost u Srbiji. O vrat svetskog cara i vimbldonskog kralja Novaka Đokovića okačili su se političari i domaćice, penzioneri i školarci, privrednici i umetnici. Svako je u njegovoj slavi mogao da nađe povod za čistu radost i olakšanje za lične i kolektivne frustracije. Šta je u toj euforiji iskreno, iz srca, a šta kalkulantsko, iz interesa, raspravlja se naveliko.
Od Noletovog trijumfalnog pohoda ka teniskom vrhu i od „fenomena Đoković” velike koristi imali su ovih dana i mediji. Prenosi i snimci mečeva na najprestižnijim turnirima, specijalne svakodnevne emisije s komentarima dnevnih događaja, dokumentarne retrospektive o odrastanju šampiona, intervjui s njegovim bivšim trenerima i sadašnjim saradnicima... sve je to punilo ekran i činilo da nema TV stanice koja se nije bavila usponom i uspehom sportiste i osobinama i vrlinama čoveka Novaka Đokovića.
Pa i oni sportski komentatori koji su vodili gledaoce kroz poslednje prenose iz Londona, Nebojša Višković (Sport klub) i Milan Bošković (B92) postali su ličnosti zanimljive za širu javnost i dočekali i taj vid priznanja za profesionalni angažman.
Što se tiče posvećenosti Sport kluba ovoj teniskoj epopeji, ona mu spada u opis redovnog posla. No, kad je reč o velikom udelu TV B92 u ovom spektaklu i njegovoj završnici, s dočekom pobedničkog tima, profil ove TV kuće sve više se okreće ka zabavnim, pa i populističkim sadržajima u koje, obrni-okreni, ipak spada i sport. Taj preokret vidljiv je ne samo u sadržaju programa nego i u stilu komunikacije koji sve više teži relaksirajućem, neobaveznom, šaljivom, pa i privatnom tonu gotovo u svemu – od Jutarnjeg programa do vremenske prognoze. U takvoj atmosferi odvijao se tokom prenosa slavlja u Beogradu i prateći deo u TV studiju – kao umnogome ličan i veoma opušten razgovor tri novinara.
A tamo, pak, gde se „po difoltu” bave banalnostima, navodno pokušavaju da uozbilje i umudre celinu. Tako je TV Pink uveo novu emisiju „Dobro veče, Srbijo”, a u njoj ugostio pobednicu „Velikog brata”, dajući joj status tragične heroine, izneverene u ljubavi. Na stranu što autorka i voditeljka ovog programa Jelena Bačić Alimpić kombinuje učesnike po principu red politike – red estrade (čine to i drugde, shvatajući da ima logike ponekad stavljati znak jednakosti između pripadnika ove dve sfere javne delatnosti). Ali u pomenutom izdanju svojim pristupom glavnoj skandal majstorici jednog bestidnog rijalitija kao žrtvi prave ljubavi, razumevanjem za njen način „iskazivanja osećanja” (seks pred kamerama), nastojanjem da za njenu „hrabrost” (napuštanje muža i deteta) izbori simpatije publike , voditeljka kao da je TV gledalištu zapravo nudila mogući model novog nacionalnog ljubimca. Zato će, možda, poput „nanožnice” prestupnice Cece, neki znak obožavanja uskoro izmisliti i fanovi preljubnice Marijane.
Danas više nema hoda putevima slave bez učešća televizije. Pitanje je samo koga će ona tu da postavi i koliko i kako će da ga održava.