Kazna i za državu
Izjava aktuelnog ministra Rasima Ljajića, posle sednice socijalno-ekonomskog saveta, u kojoj najavljuje mogućnost donošenja propisa po kojem bi poslodavci, koji blagovremeno ne isplaćuju zrade svojim zaposlenima, mogli biti i krivično gonjeni, a to znači da mogu da „zaglave” i u zatvor, izazvala je veliku pažnju ne samo u ekonomskim krugovima. Dok su jedni svesrdno podržali tu ideju, koju se neke zemlje i u zakon pretočile, drugi smatraju da i od te nemere neće biti ništa.
Nekako u isto vreme, verovatno ne i sasvim slučajno, povela se i priča o skraćivanju odomaćenog roka plaćanja od 120 dana između firmi. Predlog je da se taj poček prepolovi – da bude 60 dana. Kao i u velikom broja evropskih zemalja. I taj predlog je naišao na odobravanje, ali je rasprava o tome odložena za jesen. Da se i država presabere sme li se u to upustiti baš sada, u izborno predvečerje, jer bi pod udar došle i neke velike firme koje ne plaćaju preuzetu robu i po 180 dana. Najdrastičniji je primer „Hemofarma” koji za isporučene lekove dobija pare tek posle 330 dana. A sve to ne može da se dogodi bez blagoslova države.
U Srbiji je, prema poslednjim podacima, svega 18 odsto firmi koliko-toliko uredno isplaćuje zarade i prateće obaveze. Šta je sa ostalima? U ovoj zemlji ima stotinak hiljada firmi koje rade. To znači da su direktori i vlasnici 80 odsto preduzeća „kandidati” za krivično gonjenje i u konačnom – zatvor. Jesmo li spremni za tako nešto? O skromnim kapacitetima zatvora da se i ne govori
Država jako dobro zna kako joj stoje javne finansije i koliko je ona zapravo izvor velike besparice, koja joj se kao bumerang vraća upravo kroz visoku finansijsku nedisciplinu. Dugovi za penzioni i socijalni fond teški su stotine miliona evra, a država dopušta bezakonje i, što je još gore, prihvata da plati povezivanje staža iako nije neposredni poslodavac, kažnjavajući time uredne platiše.
Otuda i pitanje – može li se verovati ekonomskim vlastima i njihovoj javno iskazanoj nameri da će uvesti više reda u svoje i ukupne finansije?
„Zaposlenima” koji mesecima, a neki čak i godinama, ne primaju zarade, najava da će direktori i vlasnici preduzeća ići u zatvor zbog neurednog izmirivanja obaveza, došla je, nema sumnje, kao melem na ranu. Da se ne priča i o frustracijama stotina hiljada onih koji su u tranziciji izgubili sigurnost radnog mesta i urednih plata.
Država je zakotrljala ovu priču i moraće nekako da je i rasplete. Ona u svemu ovome ne može da ostane nedodirljiva. Jer, ako je odlučila da vežba strogoću na direktorima i vlasnicima firmi, odakle joj moralno pravo da isti aršin ne primeni i na sebe, odnosno svoje činovnike. A to znači da i ministar finansija bude krivično gonjen. Da ode u zatvor ako ne plaća dospele obaveze na vreme i ne vodi računa o kasi koja mu je poverena.