Prezentacija reprezentacije
Kad si glavni prikazivač reklama, ništa lakše nego da i sebe ubaciš u EPP. A u tom moru koje se peni od dosadnih, nemaštovitih, priglupih komercijalnih oglasa za piva, deterdžente, šampone... nije ni naročito teško smisliti propagandnu poruku koja će isplivati na površinu.
U oglašavanju sopstvenog konkursa za prijem novih radnika Radio-televizija Srbije odlučila se za jednostavan, ali delotvoran princip. Poziv mladima da uđu u ovu medijsku kuću upućuju oni koji su već tamo kao najpoznatija TV lica, stvarajući tako ideju o Javnom RTV servisu kao istinskom „brendu“. Poruka je višestruka. Prvo direktno značenje je: „Mi smo RTS“. No iza toga su bar još dve mogućnosti: „Mi smo to što jesmo jer smo na RTS-u“, ali i „RTS je to što je jer smo mi na njemu“.
Onaj ko je u Takovskoj 10 određivao ovu reprezentaciju za prezentaciju smelo je preskočio još poneko slavno TV lice rizikujući interna nezadovoljstva i prigovore. Svesno su, izgleda, preskočeni i radijski poslenici, iako i među njima ima poznatih i popularnih, te se Radio opet može osetiti kao pastorče u odnosu na dete-ljubimca, Televiziju.
Po onom što ovim oglasom traži od kandidata „za 21 vek“ jasno je da RTS o sebi misli sve najlepše trenutno, a još boljem se nada. U reklamama je dozvoljeno preporučivati se, hvaliti se, pa u tome i preterivati. Nije, međutim, red obmanuti zainteresovane nuđenjem dodatnih informacija na veb stranici RTS koja – ne postoji.
No i bez toga hiljade će pohrliti da se jave Javnom servisu – da ostvare svoje snove o izlasku na ekran ili prosto da dođu do dugo čekanog zaposlenja. Među njima će svakako biti onih vrednih šanse i verovatno će takvi biti primećeni ukoliko se u izbor umeša i sam generalni direktor Radio-televizije Srbije, dokazano uspešan lovac na medijske talente.
Šta će, međutim, novajlijama biti ponuđeno kao naukovanje za rad na Javnom RTV servisu 21 veka na osnovu iskustva i prakse RTS-a, a da to već nije isprobavano i primenjivano tokom prve deceniji ovog stoleća?
Kako će se vratiti ravnoteža između informativne i ostalih, pre svega obrazovne i kulturne programske funkcije, kad Drugi kanal, po obnovljenom ugovoru s Narodnom skupštinom, ostaje namenjen integralnim prenosima parlamentarnih zasedanja?
Kojim će se sadržajima praviti razlika u odnosu na komercijalne TV stanica i kvalitet pretpostavi kvantitetu, a zadovoljstvo publike utvrđivati ispitivanjem javnog mnjenja, a ne samo prostim merenjem rejtinga piplmetrom?
Koliko će se istraživati stvarnost i realno svedočiti o životu mimo neminovnog redovnog izveštavanja o političkim i partijskim aktivnostima, prenošenja izjava i tumačenja funkcionera iz vrha vlasti, iz vlade ili opozicije?
Čime će se suprotstavljati stalnim pritiscima politike na medijsku sferu, propagandnom naletu iz ministarskih kabineta, predizbornim kampanjama koje to zvanično nisu...