Na pravom putu
U zgradu Matematičke gimnazije prvi put sam ušao 1969. Većina budućih učenika došla je maltene slučajno, malo se u javnosti pominjala nedavno osnovana škola. U komisiji za prijemni ispit bili su Branka Đerasimović, Ljuba Protić i Arif Zolić. Često sam razmišljao da bi moj život bio drugačiji da su me tada proglasili nedarovitim ili da su u komisiji bili neki drugi ispitivači.
Drugi početak dogodio se 1976. godine kada sam postao profesor. Neobično je bilo sarađivati sa svojim nekadašnjim nastavnicima, a posebno upoznati ih iz drugačijeg ugla. Moram da priznam: gotovo sve naše đačke procene bile su pogrešne!
Škola se prvih petnaestak godina nije mnogo menjala: radilo se samo u prepodnevnoj smeni, odeljenja su imala dvadesetak učenika, predavalo je dosta univerzitetskih profesora. Veliki podsticaj za đake predstavljalo je to što su tu upoznali mnoge svoje buduće asistente i profesore.
Međutim, naišlo je usmereno obrazovanje. Vreme kada se nije smela pominjati obdarenost, a reč elitizam bila je zabranjena. Teško je bilo tih desetak godina – bez saradnje s fakultetima, sa odeljenjima od po 40 učenika. Čini mi se da nikada nismo toliko radili kao tada, dobrovoljno pripremajući đake za takmičenja. Ostajali smo po desetak sati dnevno na poslu, očajnički pokušavajući da očuvamo gimnaziju i najboljim učenicima u Srbiji omogućimo koliko-toliko dobru nastavu.
Treći početak vezujem za 1989. Uspešno smo obnovili Matematičku gimnaziju čuvajući najvažnije odlike – posebne planove i programe, prijemni ispit za obdarene učenike, najbolje nastavnike za rad s talentima, odeljenja od po 20 učenika. Stalno smo imali na umu stalno da nema stajanja u mestu. Što smo bili uspešniji, sve više smo unapređivali nastavu:
-Uvedena je mentorska nastava sa grupama od po pet učenika.
-Gimnazija je proširena sedmim i osmim razredom osnovne škole.
-Produbljena je međunarodna saradnja i razmena iskustava sa sličnim školama širom Evrope.
- Dograđena je zgrada, modernizovani i opremljeni kabineti.
-Veću pažnja poklanjana je pripremama za učešće učenika na takmičenjima.
-Povećan je pozitivan uticaj na ceo prosvetni sistem u Srbiji (početak informatike vezan je za Matematičku gimnaziju, naši planovi i programi postali su model za slična usmerenja, naši profesori su autori i recenzenti brojnih udžbenika i zbirki zadataka, predavači na seminarima za stručno usavršavanje nastavnika i članovi komisija Ministarstva prosvete za reformu obrazovanja).
-Otvoren je niz odeljenja Matematičke gimnazije u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Kraljevu, Senti.
-Uz veliku pomoć Izdavačkog preduzeća „Krug” objavljeni su specijalni udžbenici za gotovo sve matematičke i informatičke predmete, fiziku i biologiju.
-Vođena je brižljiva kadrovska politika, pri čemu se oslanjalo na mlade nastavnike, uglavnom nekadašnje učenike. Čak su i dva poslednja direktora bivši đaci naše škole.
A rezultati? Naši učenici svake godine osvajaju sve više medalja na međunarodnim takmičenjima. U svakoj od proteklih pet godina (2007–2011) osvajali su po jednu zlatnu medalju na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi, a u razdoblju od 1963. do 2006. đaci iz svih republika SFRJ ukupno pet zlatnih (od kojih tri naši)! Đaci Matematičke gimnazije sve su uspešniji pri upisu na vodeće svetske univerzitete, a kasnije u ostvarivanju izuzetne karijere u nauci i drugim oblastima. Broj zainteresovanih za upis je sve veći, među učenicima ima mnogo onih čiji su sestra ili brat već bili naši učenici, pa i dece naših nekadašnjih đaka.
Kada se osvrnem na minulih 45 godina, pored ponosa i zadovoljstva što su očuvane izvorne vrednosti, a prebrođene najveće nevolje i prepreke, osećam da smo na pravom putu. Budućnost naše škole jeste u daljem razvoju i unapređivanju, u sprovođenju novih ideja, u većem korišćenju naučnih i tehnoloških dostignuća trećeg milenijuma.