Istina je uvek istina

08. 09. 2011. 22:00

Nisam iznenađen reakcijom bivšeg direktora Pravno-birotehničke škole „9.maj“ Slobodana Pavlovića, koju je juče objavila „Politika“, a čiji povod je moj tekst o zaštiti uzbunjivača i aktivnosti koje sam imao kao srednjoškolac.

Iako se od svakog profesora matematike očekuje da pouzdano i tačno operiše brojkama, očigledno to nije slučaj sa gospodinom Pavlovićem. On veoma tendenciozno „žmuri“ pred ciframa i zamenom teza pokušava da rezultat mojih aktivnosti i epilog inspekcijskih i sudskih postupaka predstavi, kako sam kaže, kao „blaćenje njega i škole“.

Zarad javnosti i zarad istine, egzaktnim podacima i brojkama, na veoma jednostavan način želim da ukažem na činjenice koje Slobodan Pavlović uporno pokušava da minimizira.

Naime, na osnovu mojih 13 prijava kao učenika,Budžetska inspekcija Ministarstva finansija, okončala je, višemesečnu kontrolu finansijskog poslovanja škole 18. januara 2008. godine i tom prilikom, u obimnom zapisniku (br. 401-00-669/2007-09), utvrđeno je da je u školi čak 138 puta prekršen zakon.

Epilog priče je da je sudija za prekršaje, rešenjem (Up. br. 211748/08) od 29. avgusta 2008, izrekao novčane kazne za odgovorne. Zbog nezakonitog i nenamenskog raspolaganja budžetskim sredstvima, probijanja finansijskog plana, nezakonitog raspolaganja imovinom škole, nezakonitih javnih nabavki i uvećanih zarada, direktor Pavlović je kaženjen sa 82.500 dinara. Zbog neažurnog vođenja računovodstva, nezakonitog izdavanja menica, i gubljenja finansijske dokumentacije šef računovodstva Jovanka Mihailović kažnjena je sa 50.000 dinara. Da problem bude veći, i škola je zbog navedenog, kao pravno lice, kažnjena sa 300.000 dinara.

Bez obzira na to što bivši direktor u svom demantiju tvrdi da nije raspolagao „đačkim dinarom“, inspekcija je utvrdila da je upravo iz tih sredstava izvršo određenu nabavku, u visini od 276.000 dinara, i to mimo finansijskog plana i na osnovu odluke koju je samostalno doneo.

Beogradska policija za privredni kriminal više puta je saslušavala Pavlovića i njegove najbliže saradnike, da bi zatim Prvo osnovno javno tužilaštvo i istražni sudija Prvog osnovnog suda protiv njega pokrenuli istragu. Na rešenje o pokretanju istrage Pavlović nije čak ni iskoristio svoje pravo žalbe, a ubrzo potom podneo je ostavku na funkciju direktora.

Primenom tzv. načela oportuniteta (odloženo krivično gonjenje) Prvo osnovno javno tužilaštvo je 14. aprila ove godine donelo rešenje (Kt.592/09), kojim je Pavloviću naloženo da uplati 100.000 dinara u budžet Sekretarijata za zdravstvo grada Beograda, a kako se navodi zbog „krivičnog dela zloupotreba službenog položaja“. Protiv ovakve sudske odluke nije dopuštena žalba, jer je okrivljeni predhodno 4. aprila dao „saglasnost“ da se prema njemu primeni institut odloženog krivičnog gonjenja ukoliko uplati navedenu svotu novca u humanitarne svrhe.

Zanimljivo je da Slobodan Pavlović spominje iznos od 44.811 dinara i pri tom zaboravlja da kaže da je reč o novcu koji je delimično utrošen kao „bakšiš“ na fakturama iz „Madere“, ali i o novcu koji je uzet za ekskurziju od roditelja učenika, da bi potom sebi i svom pomoćniku nezakonito isplatio uvećane dnevnice. Međutim, ovaj iznos je nesporno prava „sitnica“ u odnosu na zbir svih sudskih kazni koje je škola platila za vreme Pavlovićevog devetogodišnjeg rukovođenja, a to svakako nije posledica legalnosti i zakonitosti i o tome postoji uredna sudska dokumentacija.

Svako ko nije u pravu i ko javno „blati“ drugoga, treba da odgovara za svoje postupke i u tom kontekstu ja gotovo četiri godine strpljivo očekujem da gospodin Pavlović iskoristi svoje građansko pravo i tuži me zbog, kako on to definiše, „blaćenja“ u medijima.

Iluzija je da se zvanične i pravosnažne sudske odluke, odnosno izrečene i plaćene kazne mogu demantovati. Zato je juče, danas ili sutra, istina uvek istina.

*Student