Javni dugovi velika opomena
Javni dug Srbije na kraju juna ove godine bio je 13,3 milijarde evra ili 43,7 odsto procenjenog bruto domaćeg proizvoda, a od početka godine ta obaveza je uvećana za 1,1 milijardu evra ili za 1,8 procentnih poena BDP-a, objavila je Narodna banka Srbije. Gotovo celokupno povećanje odnosi se na rast unutrašnjeg javnog duga, dok je spoljni povećan za svega 74,1 milion evra. Dotle je ukupan spoljni dug Srbije, sa obavezama privrede i banaka, oko 22,7 milijardu evra. Povećanje javnog duga je najvećim delom posledica zaduživanja države putem izdavanja dugoročnih dinarskih obveznica. U skladu s tim, valutna struktura javnog duga u drugom tromesečju znatno je izmenjena u korist dinara.
Srbija bi prema ovom pokazatelju u odnosu na 32 najrazvijenije zemlje OECD-a bila veoma umereno zadužena država, jer njihov prosek ove godine iznosi 102,4 odsto (Vidi tabelu).
Udeo javnog, dakle, državnog duga u odnosu na bruto domaći proizvod, sudeći po poslednjim izveštajima OECD-a, ozbiljno raste u pojedinim zemljama, ali neke, i pored evidentne svetske finansijske krize, uspevaju da taj teret polako smanjuju. Stručnjaci upozoravaju da je reč o indikativnim podacima jer se u mnogim zemljama u javni dug uključuju i neke domaće obaveze (za železnicu, na primer) i socijalna davanja, ali su državna obaveza, pa im je tu zakonodavac našao mesto.
I bez te metodološke ograde, međutim, uočljivo je da neke zemlje, poput Japana, Italije, Grčke, pa i Belgije, već decenijama kubure s visokim državnim dugovima. Izuzetak od tih zemalja je, recimo, Portugalija, koje je tek u poslednjih nekoliko godina ušla u zonu zemalja čiji je javni dug veći od BDP-a ili svega onog što su stvorili njeni građani u toku godine.
Zanimljivo je da su i gotovo sve zemlje evro zone u proseku već na 95,6 odsto. Kada su potpisivale Mastrihtska pravila da bi pristupile Evropskoj uniji taj „stepenik” bio je daleko niži – svega 60 procenata od BDP-a. Porodici evropskih država ne može mnogo da pomogne umerenost u javnom zaduživanja Slovačke, Slovenije ili, recimo, Luksemburga, jer je reč o malim zemljama u odnosu na jednu Italiju, pa i Grčku. Retke su zemlje poput Norveške ili Danske koje polako, ali uporno smanjuju državne obaveze. Velika Britanija je tek poslednjih četiri-pet godina počela da malo osetnije povećava te obaveze. Ta zemlja je, inače, decenijama vodila veoma umerenu politiku javnog zaduživanja i gotovo stalno bila ispod 50 odsto svog ne malog BDP-a. Sada je, kako što se iz tabele da videti, već dogurala do 88,5 odsto, s planom da taj dug u idućoj godini poveća na 93,3 procenta.
Javni, državni dug je ništa drugo do obaveza koju mora da plate njeni građani na ovaj ili onaj način, a najlakše kroz veće poreze. Pojedine zemlje pokušavaju da taj teret smanje štednjom, uglavnom u socijalnim davanjima, s čime se najčešće sindikati ne slažu pa smo svedoci, kao nedavno u Grčkoj, Italiji, Španiji, Francuskoj…, velikih javnih protesta i štrajkova.
Srbija je, što pod pritiskom MMF-a, ali i straha od posledica nove svetske ekonomske krize, donela zakon o fiskalnoj odgovornosti po kome javni dug ne sme da pređe 45 odsto BDP-a. Da li je to prava mera ostaje da se vidi, ali za sada je Srbija, pogotovo u odnosu na zemlje OECD-a, daleko od proseka. Drugo je sada pitanje što je ovaj, naš procenat za Srbiju preveliki teret i što će servisiranje te obaveze odneti velike pare koje su nam preko potrebne za investicije.
S. K.