Mrkonjić iskače iz dogovora

12. 09. 2011. 22:00

Član vlade Milutin Mrkonjić kaže da mu niko ne može zabraniti da obilazi grob bivšeg lidera socijalista, Srbije i SRJ, jer on to oseća kao svoju trajnu obavezu „prema drugu i prijatelju i njegovoj porodici”.

Zaista, ako bi mu se neko iz vladajuće ili opozicione postave mešao u tu njegovu sasvim privatnu, ličnu posvećenost, onda ova zemlja ne bi imala prava da se naziva demokratskom. Ali Mrkonjić tu svoju „žal za drugom” izražava javno kao član vlade, prema ličnosti čije su zasluge za tragediju Srba na Balkanu i ugled Srbije kao države toliko velike da se posledice još osećaju i još će se dugo osećati. E, na to Milutin Mrkonjić nema pravo kao vladin predstavnik,niti kao potpredsednik stranke čije je rukovodstvo sklopilo koalicioni dogovorsa Demokratskom strankom. Kad napusti vladu, kao građanin, može da žali koga hoće i kolikogod hoće. Tada može zbog toga da bude kritikovan ili hvaljen, svejedno, ali tada to neće uticati na odnose sa Demokratskom strankom niti na odnose sa bivšim jugoslovenskim republikama ili na put Srbije u EU.

Pošto su u aktuelnu vladu morale da uđu ne samo pristalice nego i protivnici saradnje demokrata i socijalista, socijalisti su uveli u vladu i Milutina Mrkonjića, izuzetno tvrdog pristašu Slobodana Miloševića. Ne znam kakav je dogovor o odnosu prema prošlosti sa demokratama, ali meni se čini da Mrkonjićiskače iz tog dogovora, da više šteti ugledu vlade nego što koristi,da se upliće i u odnose Hrvatske i Srbije na način koji šteti naporima Josipovića i Tadića da unaprede odnose između dve zemlje. Nema sumnje da Hrvatska sama mora pronaći bolje ponašanje prema haškim optuženicima nego što ga Jadranka Kosor pokazuje.

A kako će se istorija poneti prema ulozi Slobodana Miloševića u srpskoj istoriji ne zavisi od od toga što mu smrt nije dala da sačeka presudu ili što ga brani Milutin Mrkonjić i još poneko. Ali mnogi učinci Miloševićeve vladavine, kao što je nacionalizam bez presedana, jasni su i nama i svetu, već sada.Nasleđa njegove vladavine ne mogu dobiti zeleno svetlo za budućnost. Milošević i Đinđić dva su oprečna sistema vladavine koja ne mogu stajati „al pari” u demokratskom projektu srpske države.

Koalicija demokrata i socijalista pokazala se pozitivnom kako za obe partije tako i za zemlju.Ta koalicija jedina je u stanju da stavi tačku naspram nacionalističke i antikomunističke prošlosti i otvori put sigurnijem kretanju ka demokratskoj i socijaldemokratskoj budućnosti. Koliko će se brzo u tom pravcu ići mnogo zavisi od toga koliko će svaka od ovih partija imati snage da skloni konzervativne predstavnikei kočničare u sopstvenim redovima.

Publicista