Evro brine Obamu
Еврозона је у суштини једно себично заједништво: берза у Мадриду
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington – Nevolje evrozone su proteklih dana na naslovnim stranama američkih dnevnika, sa glavnom dijagnozom da je, iako stvari nisu sjajne ni kod kuće, epicentar krize sada na drugoj strani Atlantika.
Kriza koja preti da obori sistem jedinstvene valute i destabilizuje region ovde se pažljivo prati, pre svega zbog njenih dejstava kod kuće. U globalizovanoj ekonomiji, svaki potres bilo gde ima dejstva na sve, ali evropske nevolje dolaze u najgore vreme i po Ameriku, kojoj bi – u okolnostima smanjenog kreditnog rejtinga, anemičnog rasta i visoke stope nezaposlenosti – šok sa drugog kontinenta najmanje dobrodošao. I ekonomski i politički.
Uoči zahuktavanja kampanje za predsedničke i kongresne izbore koji se održavaju u novembru 2012, glavni problem Baraka Obame i njegove partije jeste ekonomija. Evropska kriza samo pogoršava ionako lošu situaciju, zbog nekoliko faktora.
Smanjuje kupovnu moć jednog velikog izvoznog tržišta, utiče na globalni rast koji je za SAD važan preduslov za sopstveni rast i, najzad, američke banke nisu u maloj meri „eksponirane” prema svojim evropskim partnerima: po jednoj računici čak oko hiljadu milijardi dolara.
Zaključci iz analiza koje se ovih dana ovde mogu pročitati o ovoj temi nisu ospokojavajući. Glavna teza je da ovoga puta ni Evropa ni Amerika ne prolaze kroz tipičnu recesiju iz koje se izlazi već posle nekoliko meseci.
U pitanju je strukturna kriza čije se trajanje meri godinama. To je i „kriza celog Zapada i načina na koji funkcionišu svet i globalna ekonomija”, konstatuje u svojoj glavnoj temi, naslovljenoj „Nazadovanje i pad Evrope”, magazin „Tajm”. „Evropa je u centru globalnih finansijskih problema koji su pogoršani nesposobnošću ili nevoljnošću političara da se suoče sa problemom prezaduženosti”, citiran je u istom tekstu Majkl Hartnet, strateg Benk ov Amerika.
Uz učestale dileme da li će evro da „preživi”, sve su izvesnije prognoze da će Grčka i formalno da bankrotira možda već za nekoliko nedelja, a u najboljem slučaju do kraja godine.
Ako se to dogodi, sledi efekat „zaraze”, čije se dejstvo već naslućuje. Značajan publicitet su ovde naime dobile nevolje francuskih banaka čiji je kreditni rejting prošle nedelje smanjen, što „Volstrit džornal” uzima kao dokaz da kriza sa periferije evrozone polako inficira i jezgro finansijskog sistema regiona.
Kapisla za nove neizvesnosti jesu teškoće u realizaciji julskog plana da se solventnost Grčke ojača novom finansijskom injekcijom od 109 milijardi evra, za koju u pojedinim prestonicama EU još nije isposlovana saglasnost.
Na to je došlo globalno ekonomsko usporavanje, što je najslabije članice evrokluba gurnulo u još dublju recesiju.
Svi američki eksperti ukazuju da se radi o „strukturnoj grešci u konstrukciji” evrozone: činjenica da je reč o monetarnoj uniji koju podupiru različiti politički sistemi, ekonomije i fiskalni prioriteti. „Evrozona je u u suštini jedno sebično zajedništvo”, konstatuje „Tajm”. „Evropljani žele da izvuku korist iz svoje bliskosti i da po svaku cenu izbegnu trgovinske i druge ratove sa svojim susedima. Mimo toga, mnoge od njihovih političkih, kulturnih i društvenih agendi se razilaze. Nema volje za dublju političku integraciju. Rezultat je monetarna unija koja ponekad liči na kazino.”
Ali kao što evropske nevolje utiču na Ameriku, tako i američke pogađaju Evropu. „Evropski planovi A, B i C polazili su od toga da se problem prezaduženosti reši normalizacijom ekonomskih odnosa sa SAD”, ocenjuje Kenet Rogof, ekonomista sa Harvarda. „Kad su videli da su brojevi američkog rasta niži od očekivanih, postalo je jasno da se svet neće normalizovati, pa su se uspaničili.”
Prognoze sa početka godine najavljivale su rast američke ekonomije od četiri odsto. Umesto toga, u prvih šest meseci ostvareno je samo 1,3 odsto, a u drugom kvartalu mizernih 0,4. „Sa takvim rastom ne možemo ni sebe da poštedimo domaće nezaposlenosti od preko devet odsto, a kamoli da spasemo svet”, piše „Tajm”.
Ovdašnji ekonomisti, međutim, smatraju da je Amerika ipak u boljoj poziciji od Evrope, jer, uprkos nedavnom smanjenju svog vrhunskog kreditnog rejtinga, i dalje može povoljno da se zadužuje, a uz to ima i vremena. Evropa nema ni jedno ni drugo.
Milan Mišić
---------------------------------
Berlin: Bankrot Grčke neizbežan
Berlin – Nemački „Špigl” najavljuje juče da je vlada kancelarke Angele Merkel počela da se priprema za grčki bankrot, kao i za mogućnost da Atina napusti evro i vrati svoju drahmu.
„Ostatak evrozone gubi strpljenje. Ministar finansija Volfgang Šojble više nije siguran da Grčka može da bude spasena od bankrota“, piše list. „Posle 18 meseci krize u zemlji nema poboljšanja na vidiku. Ključne ekonomske brojke se pogoršavaju, a raste sumnja da grčka vlada zaista razume koliko je situacija ozbiljna.“