Srbi i Korejci su veoma slični

18. 09. 2011. 22:00

Фото Раде Крстинић

Za tri godine službovanja u Srbiji, kako kaže, izbrisao je sve predrasude o Srbima i Srbiji koje je stekao gledajući svetske TV mreže, i u Seul se vraća uveren da su Srbi i Korejci veoma slični iako ih razdvajaju hiljade kilometara, različite kulture i tradicije.

Ambasador Južne Koreje u Beogradu Kim Jonghe u oproštajnom razgovoru za „Politiku” najavljuje će se sledeće godine, kada napuni 35 godina u diplomatskoj službi, verovatno povući iz diplomatije i posvetiti se poslu predavača evropske političke istorije na nekom univerzitetu.

Ambasador Kim, koji je službovao u korejskim diplomatskim misijama na Tajlandu, u Nepalu, Austriji, Češkoj Republici, Danskoj i Nemačkoj, ponosno ističe da je za tokom njegovog mandata realizovana prva direktna investicija jedne korejske kompanije.

„Poslednje tri godine, nekoliko korejskih kompanija posmatra ovo tržište i jedna od njih – korporacija ’Jura’ – odlučila se za investicije u ovom području, odnosno da podigne fabrike u Rači i Nišu, a sada su rešili i da podignu postrojenje i u Leskovcu. Oni će u tim postrojenjima, kažu, zapošljavati oko 5.000 ljudi. Posle ’Jurinog’ uspeha, i druge korejske kompanije su pokazale interesovanje da ovde investiraju.”

Prošle godine ste rekli da je Srbija „jabuka Balkana” sa zdravom osnovom, kao i da očekujete da će korejski investitori doći za zagrizu tu jabuku. Da li možemo da očekujemo dolazak velikih korporacija kao što su „Samsung”, „Hjundai” ili „Daevu”?

Ne znam što se tiče velikih korporacija, ali ostale korejske kompanije ozbiljno to planiraju i već pregovaraju. Mislim da će za godinu dana nekoliko korejskih kompanija već biti na ovom tržištu. Smatram da su uslovi za strane direktne investicije u Srbiji odlični, ali neke kompanije su i dalje uzdržane jer još Srbiju sagledavaju kao da je aktuelna situacija iz ranih devedesetih.

Radna kultura i navike su ovde drugačiji od onih u Koreji. Da li to može biti prepreka za investitore?

To nije prepreka. U Rači korejski menadžment ima blisku saradnju sa sindikatima i ako se neki problem desi, oni se sastanu i to reše kroz dijalog. To može da smanji moguće razlike. Kada su zaposleni, Korejci uvek rade sa ciljem da doprinesu i drugima – roditeljima, deci, zajednici i svojoj zemlji. Vaspitavani smo da radimo naporno za neki cilj. Ovde je prisutniji individualizam, ali primećujem da i u Srbiji sada često radnici misle i o tome kako radom doprinose i svojoj zemlji. Srbija ima mnogo obrazovanije radnike u odnosu na neke zemlje u Evropi. Problem je što neki stranci imaju predrasude o Srbiji zbog političkih problema tokom devedesetih, ali ta slika mora da bude promenjena.

Nedavno ste objavili knjigu o Evropi i evropskim integracijama „Put ka integraciji Evrope od 1945”. Prema vašem mišljenju, koja bi mogla da budu moguća rešenja za aktuelne probleme u funkcionisanju EU?

EU se postepeno širi i za nekoliko decenija verovatno će cela Evropa biti integrisana, ali zbog toga proces odlučivanja postaje sve teži. Ako telo postaje sve veće i veće, moramo da ojačamo stopala i noge da bi oni izdržali da drže celo telo.

Kako procenjujete izglede Srbije u pogledu evropskih integracija?

Nije uopšte lako, jer se izgleda očekuju novi uslovi, iako je Srbija ispunila prethodni uslov da uhvati optuženike za ratne zločine. Pre dve nedelje londonski „Ekonomist” je objavio članak u kojem je naveo da Srbija ima dva puta – jedan je da uđe u EU bez Kosova, a drugi je da ne uđe u EU bez Kosova. To je dilema pred Srbijom. Međutim, smatram da neka rešenja mogu biti pronađena kroz pregovore dve strane.

Koja sećanja nosite iz Srbije?

Do dolaska ovde, nisam imao direktni kontakt sa Srbijom i Srbima, već sam uglavnom informacije dobijao od svetskih mas-medija. Međutim, kada sam došao ovde, shvatio sam da ste drugačiji, da su Srbi gostoprimljivi, veoma otvoreni, veoma dragi, širokih shvatanja i da brzo sklapate prijateljstva, kao i da nemate predrasude prema strancima. Saznao sam da Srbi vole muziku, umetnost, igru, kao i da je nivo kulture veoma visok.

Da li vam je nedostajao kimči (korejsko nacionalno jelo) ili ste ga zamenili sa srpskim kiselim kupusom, budući da veoma liče?

Da, veoma su slični, a postoji još jedno srpsko jelo sa kuvanim kupusom i mesom koje veoma liči jednom korejskom jelu. Smatram da su Srbi i Korejci veoma slični. I jedni i drugi vole da piju, igraju, pevaju i veoma su otvoreni ukoliko im se neko dopada i to im odmah pokažu. Oni ne okolišaju.

Što se tiče srpske kuhinje, ona je, za mene, jedna od najboljih u Evropi, tako da sam veoma uživao živeći i radeći ovde tri godine. I sada kada napuštam Srbiju, mogu da kažem da Srbija možda neće biti na mom vidiku, ali će mi uvek biti na pameti.