Olovni vojnici
Prošlog utorka petorica dečaka iz divljeg romskog naselja u blizini vojnog poligona Peskovi kod Velikog Gradišta ušli su na strelište ovog poligona u potrazi za metalnim opiljcima i olovom koje su kasnije prodavali kao "staro gvožđe". A pronašli su pentrit, razorni eksploziv. Desetogodišnji Nenad Jovanović oporavlja se od posledica eksplozije koja mu je odnela obe noge.
Kako to obično biva kada se dogodi neki incident u kasarnama, deo javnosti je već prema prvoj, neproverenoj i netačnoj informaciji, momentalno osuo paljbu po Vojsci Srbije, praveći konstrukcije velikih razmera.
Posle vesti da je "dečak na vojnom poligonu nagazio na protivpešadijsku minu", analogijom se došlo i do "činjenica" da srpska armija u svom arsenalu drži ove mine, zabranjene međunarodnim konvencijama o pravilima ratovanja, te da i regrute obučava njihovoj upotrebi. I posle obuke još zaboravlja mine na poligonima. Takoreći zrela za raspuštanje. Nije ni ograđen poligon, kažu. Pa nisu nigde u svetu, a i veći je od 60 hektara. Nema ni tabli sa zabranom ulaska. Pa nema, skinuli su ih stanovnici romskog naselja. I još šalju decu da sakupljaju ostatke municije.
Kako je istraga pokazala, do eksplozije je došlo aktiviranjem upaljača koje koriste raketni bacači "zolja" i "osa". Veličine su jedan i po sa dva santimetra i svaki sadrži 12 grama pentrita. "Politika" se ni ovoga puta nije istrčala i, poput svih ostalih medija, objavila neproverenu informaciju koja bi mogla da uzbuni javnost. "Mina raznela noge dečaku" zvuči bombastično u pravom smislu te reči, ali jednostavno nije tačno. Posao novinara nije da filuje i spinuje priču – to po nalogu svojih klijenata rade PR agencije. Ako to čine mediji, postavlja se pitanje ko im je klijent?
Ovo ne umanjuje razmere užasa koji doživljava obogaljeno dete od deset godina. Činjenica da je ljudski život u Srbiji tako jevtin je poražavajuća, ali tako je odavno. Moraš sam da brineš o sebi, inače te neće biti. Mada suludost načina na koje ljudi dolaze do novca da prežive ne prestaje da iznenađuje. Kradu se celi saobraćajni znakovi, metalne table sa putokazima svih vrsta širom Srbije, bakarna i druga žica, kidaju se delovi pruge, seku optički kablovi, a i šuma po nacionalnim parkovima. Pa i sakupljaju ostaci municije i prodaju u staro gvožđe.
Slične stvari se dešavaju u Africi, tačnije u Nigeriji, zemlji koja je jedna od najvećih afričkih proizvođača nafte. Stotine stanovnika siromašnih nigerijskih sela svake godine gine u eksplozijama koje se događaju pri pokušajima krađe nafte bušenjem naftovoda i sakupljanjem nafte u plastične kanistere, koje kasnije prodaju. Samo u jednoj ovakvoj nesreći u blizini Lagosa prošle godine je stradalo 200 ljudi. U eksploziji naftovoda 1998. godine, život je izgubilo više od 1.000 ljudi.
Da se mi zaustavimo dok ne bude prekasno.