Milena, JU generacija...
Jedna devojka iz Negotina na Vardaru (Makedonija) i jedan mladi muzičar iz Zagreba (Hrvatska), sreću se u Herceg Novom (Crna Gora), provode lepu letnju noć (u razgovoru) i on obeća da će joj napisati pesmu. Koju godinu kasnije, na koncertu u njenom mestu, dok „Novi fosili” izvode svoj hit, na refren „Milena, generacijo moja”, reflektori je obasjavaju kako sedi u publici, sa mužem i dvoje dece...
Pričica kao sinopsis za film, a ispričana ovih dana gledaocima dokumentarne serije „SFRJ za početnike” u programu Televizije B92. Bilo je tu još lepih pojedinosti o svakodnevici građana države koje više nema, o onome što su svi voleli u zemlji koju su potom rasturili, o simbolima vremena, merilima životnog standarda, lokalnim lepoticama svetskog ranga, velikim junacima sa malog ekrana, modnim ikonama, kultnim „ljubićima” iz roto-literature...
Iskazi „svedoka epohe”, bivših Jugoslovena od Triglava do Đevđelije, svi do jednog odišu simpatijama, razumevanjem, setom, blagim humorom prema toj prošlosti, ali reklo bi se ne samo zato što je to doba njihove sopstvene mladosti. Došao je trenutak – da li baš i u svim njenim bivšim republikama, ili samo u ovoj – da se o toj bivšoj državi, dve decenije posle njenog kraha, ne mora govoriti samo kao o „tamnici naroda” u kojoj se svako smatrao tlačen i prikraćen. I da nije više blasfemično podsećati na njene dobre strane, da „jugonostalgija” nije više prokažen pojam, da se na istoriju gleda ne samo kroz usku vizuru politike nego i dubljim zahvatom u sijaset malih stvari koje su, iz dana u dan, činile sadržaj egzistencije običnog, „malog” čoveka.
Serija će se verovatno nastaviti u tom stilu, kao niz pojedinačnih svedočanstava iz kojih izranja, za ispravnije poimanje prošlosti, veoma važna slika vremena, njegovog duha, odnosno kulture u najširem smislu – te deluje logično što je rađena i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Srbije. Autorski je potpisuje Radovan Kupres, a odlikuje je ne samo (što se podrazumeva) zanimljiv arhivski materijal, nego i dinamična montaža valjano struktuiranih sekvenci, pregledna smena poglavlja i, uopšte uzev, uspešna kombinacija vizuelnog i tekstualnog.
Kako se odlično televizijski može iskoristiti odličan povod iz umetnosti i kulture pokazali su protekle nedelje i autori (odjavna špica, na žalost, izostala) inspirisani koncertom Beogradske filharmonije. Sjajno su iskoristili prvi u nizu „Novogodišnjih koncerata” ovog ansambla, a povodom jevrejske Nove godine, da – posle emitovanja snimka samog koncerta – događaju daju dopunske dimenzije. Objašnjeni su praznični običaji, prikazani su obredni predmeti, govorili su poznati beogradski Jevreji, dati su osnovni podaci o jevrejskoj zajednici...Sve kratko, jasno, korisno, jednostavno, neopterećujuće, gotovo zabavno.
Srećom, filharmonija najavljuje ceo novogodišnji ciklus, pa će valjda i televizija da ga sledi na sličan način. Kad je u osnovi dobra ideja, kakve neumorno stižu iz Beogradske filharmonije, pokreću se i drugi činioci u kulturnoj sferi, a televizija dobija priliku – i nadahnuće – da svojim sredstvima svemu pametnom i lepom znatno proširi domet.