U Italiju sa Stefanom

13. 10. 2011. 22:00

Весело о озбиљном послу: Стефан Миленковић и Иван Тасовац (Фото Нада Плескоњић)

Radi večerašnjeg koncerta, ali i nekih drugih važnih muzičkih stvari, juče su pred novinare izašli Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, i njihov „gost”, naš istaknuti violinista Stefan Milenković. Publici na Kolarcu večeras će se predstaviti još jedan gost – Čarls Olivijeri Manro, kanadski dirigent, a na programu koncerta su, iz „Popularnog ciklusa” Beogradske filharmonije, dela Vagnera, Paganinija, Sen-Sansa i Lista.

Ova dobro posećena pres-konferencija održana je u „predsoblju” Filharmonije, što je za Ivana Tasovca bio zgodan šlagvort da na šaljiv način prozbori nešto o nekim sasvim ozbiljnim stvarima: „Orkestar mora da proba i mi smo... u ovom hodniku. Dakle, treba nam nova zgrada...” Čitav ovaj susret protekao je, manje-više, u sličnom, vedrom tonu.

Tasovac je najavio veliku turneju njihovog orkestra po Italiji, gde će tokom 15 dana u decembru koncerte održati u 13 gradova. Program sa kojim će se tamo predstaviti jeste i ovaj večerašnji, ali i sa još dva njihova koncerta ovoga meseca na Kolarcu, sa dirigentima Vitorijom Brešanijem i Mladenom Tarbukom i pijanistom Pavelom Kašparom. Svi oni krenuće na ovo veliko muzičko putovanje. Direktor Beogradske filharmonije rekao je i da je, pre samo nekoliko sati, potpisan ugovor sa agencijom „Opus 3”, koja će organizovati veliku turneju našeg orkestra u SAD, 2014. godine. Podsetio je takođe i da je počela regionalna saradnja sa Slovenačkom i Zagrebačkom filharmonijom, projekat nazvan „Pika-točka-tačka”. Čuli smo i da će, osim stalnog gosta šefa-dirigenta Muhaija Tanga, Beogradska filharmonija iduće sezone imati i stalnog gostujućeg dirigenta Aleksandera Rahbarija, čuvenog Iranca iz Austrije. U toj sezoni prvi će dirigovati orkestrom na devet, a drugi na pet koncerata.

Dobro raspoloženi violinista Stefan Milenković, dugogodišnji saradnik ovog orkestra, povodom večerašnjeg koncerta i skorašnje turneje po Italiji, izjavio je:

„Drago mi je što sam poslednjih godina sve češće ovde. Drago mi je i što ću svirati Paganinija, koji je i opera, i karneval, i melodrama, i demonstracija violinske tehnike... On je delikatan i za violinistu i za orkestar. Jedva čekam i naš put u Italiju, gde sam nekad živeo i gde i danas živi deo moje porodice. Inače, veoma je zabavno raditi sa kanadskim maestrom.”

Upitan na šta je tačno mislio kad je rekao ovo poslednje, violinista je objasnio: „Ja, prosto, volim kada mi je zabavno ovo što radim, a ovaj dirigent uspeva da stvori takvu atmosferu. Ne možemo biti samo ozbiljni.” Ispričao je i da je u poslednjem mesecu i po dana već treći put Evropi, da leti u Ameriku na samo pet dana, pa ga čeka put u Brazil... To je prokomentarisao: „Više ne znam gde mi je glava... U stvari znam – u avionu.” On je i doživotni profesor na Univerzitetu u Ilinoisu, gde ima 16 studenata.

Sve to, kaže, tera te da si stalno u nekakvom muzičkom gardu, moraš biti istinska scenska ličnost i posedovati takmičarski karakter. Ako toga nema, onda je najbolje da bacite violinu. Za pravog umetnika svaki koncert prilika je da se pokaže još boljim, ali dešava se i da „zabrlja”. Na pitanje da li se to i njemu događa, Milenković je rekao:

„Zar ima takvih koji nikad ne pogreše? Pa, od mojih gršaka mogao bi se napraviti čitav jedan koncert za violinu i orkestar”, našalio se. „Stvar je u sledećem: svi mi grešimo, samo što se najvećima to malo ređe dešava.”