Srbija postaje centar za tranzit gasa
Radomir Naumov, ministar energetike, Aleksandar Medvedev, predstavnik ruskog "Gasproma", i Miloš Milanković, direktor Javnog preduzeća "Srbijagas", potpisaće sutra, u Moskvi, Memorandum o razumevanju, što je preduslov da Srbija uskoro postane strateški energetski centar i nezamenljivo tranzitno čvorište prirodnog gasa. Time će biti olakšano ne samo snabdevanje prirodnim gasom zemalja jugoistočne Evrope već i Evropske unije, potvrdio je za "Politiku" Milutin Prodanović, pomoćnik ministra za gas.
Kako u resornom ministarstvu potvrđuju, najkasnije do sredine naredne godine trebalo bi da budu razrađeni detalji memoranduma na kome će raditi radna grupa sastavljena od srpske i ruske strane, posle čega treba da počne i realizacija projekta na koju se dugo čeka.
Gasovod će kroz Srbiju graditi ruski "Gasprom", čime će se umnogome poboljšati energetska situacija u zemlji i obezbediti siguran paralelni pravac snabdevanja. Reč je o gasovodu koji bi kao oslonac koristio već postojeći međunarodni gasovod "Blu strim" koji povezuje Rusiju i Tursku preko Crnog mora, a gde bi trasa gasovoda išla od Turske, preko Bugarske, Srbije i Hrvatske do severa Italije.
Godišnje bi se, ističe Prodanović, kroz ovaj gasovodom transportovalo 20 milijardi kubnih metara gasa, što je skoro deset puta veća potrošnja ovog energenta nego što Srbija utroši za godinu dana.
Gradnjom paralelnog gasovoda Srbija za koju godinu više ne bi trebalo da zavisi od tehničkih (ne)mogućnosti mađarskog MOL-a da transportuje sve količine gasa koje Rusija pošalje tokom zime. Tim pre što je broj domaćinstava koji se priključuje na gasovod u Srbiji sve veći, a 10 miliona kubnih metara koje MOL dnevno može da propusti nedovoljno je već sada da pokrije potrebe Srbije.
Vrednost investicije u izgradnju gasovoda koji bi u dužini od oko 400 kilometara prolazio kroz Srbiju, tačnije od Dimitrovgrada do granice sa Hrvatskom, jeste oko milijardu dolara.
Prednost ovog ogromnog projekta je pre svega u obezbeđivanju alternativnog pravca snabdevanja gasom i preko pravca Niš – Dimitrovgrad, a što je još važnije, to što će Srbija na ovaj način iz statusa zemlje krajnjeg korisnika kakav ima sada, jer je "na kraju cevi", postati važan regionalan faktor u transportu gasa.
Sekundarna ekonomska korist proistekla iz direktne investicije i ubiranja transportnih taksa i naknada trebalo bi na godišnjem nivou da dostigne oko 200 miliona dolara.
Trenutno se ozbiljno razmišlja i o mogućnosti da se na novi gasovod priključe cevi koje će ići za KiM, jug Srbije i Crnu Goru.
Osnov za gradnju gasovoda kroz Srbiju je međudržavni sporazum vlade Savezne Republike Jugoslavije i Ruske Federacije, potpisan još 12. decembra 1996. godine, gde su se dve strane saglasile da je gradnja gasovoda prioritet.
U Ministarstvu energetike podsećaju da su iz Nacionalnog investicionog plana dobili oko 64 miliona evra za realizaciju projekata u oblasti energetike, od čega će najveći deo (pedesetak miliona evra) biti iskorišćen upravo za dalju izgradnju gasne infrastrukture.
Ceo projekat trebalo bi da bude završen do 2010. godine, a ono zbog čega ga treba prihvatiti oberučke jeste i činjenica da Srbija ni posle više od dve i po decenije nije uspela da sagradi sopstveno skladište gasa Banatski Dvor. Zbog toga ni ove grejne sezone ne može se računati na domaće rezerve u slučaju da zima bude oštra. Pa bi to i ove godine, kao prošle, opet moglo da nas dovede u situaciju da isključujemo velike industrijske potrošače kako domaćinstva, škole, bolnice, pekare, vrtići... ne bi ostali bez grejanja.