Zvezda preko Banata vidi četvrtfinale

25. 10. 2011. 10:55

Увек у „сендвичу”: Андрија Калуђеровић у окршају са својим чуварима

Prošle jeseni je Andrija Kaluđerović bio Zvezdin mesija. Celu tu polusezonu obeležio je spasonosnim golovima u trenucima kada su i najokoreliji „zvezdaši” gubili nadu.

Samo godinu kasnije njegove mogućnosti su dovedene pod znak pitanja. Posle bajke protiv Ventspilsa u kvalifikacijama za Ligu Evrope (7:0) lopta kao da nije htela u gol.

Tek u poslednja dva kola je podsetio da nije zaboravio da daje golove. Bio je strelac protiv Metalca i Novog Pazara što bi trebalo da mu vrati ne toliko samopouzdanje, jer najbolji golgeter lige iz prošle sezone ne može, a da ne veruje u sebe, koliko poverenje, koje kod nas golgeteri vrlo lako gube. Pogotovo kad igraju za veliki klub, a ne daju gol na svakoj utakmici.

– Teško je igrati u Zvezdi. Protiv nje je svako maksimalno motivisan, pogotovo protiv njenog prvog strelca. Čuvaju me po dva-tri igrača, ali s tim napadač Crvene zvezde mora da se izbori, – objašnjava Kaluđerović kako je igraču zaduženom za golove kod „crveno-belih”.

Večeras će se od njega, po definiciji, očekivati da bude strelac. Protivnik je Banat (18 č), tim iz nižeg ranga takmičenja, ali koji je odlično počeo ovu sezonu.

– Očekujem sigurnu pobedu protiv svakog ko dođe na „Marakanu”, pa i protiv Banata. On je u vrhu Prve lige, što znači da je tim za Superligu, – optimista je Kaluđerović, ali nipošto ne potcenjuje protivnika.

Nije tajna kako će da igraju „crveno-beli”. Suparnik, dakle, zna šta ga očekuje, pa i kakvu ulogu ima pojedinačno svaki Zvezdin igrač. O svojoj roli Kaluđerović kaže:

– Ne znam sve igrače koji će me čuvati, pa ni njihove karakteristike. Trudim se da odigram kako najbolje znam, a u toku igre nastojim da vidim njihove slabe tačke i iskoristim svoje prednosti. Recimo, nisam visok, ali imam dobar skok, pa sam mnogo golova postigao glavom. Mnogo zavisi od tajminga, a ne samo od fizičkih predispozicija.

Pored tog osećaja da se u pravo vreme nađe na pravom mestu Kaluđerović, kao i svaki napadač, zavisi od onih iz veznog reda. Istina, može napadač nešto i sam da „iščeprka”, „pročita” šta će protivnik da uradi s loptom, predvidi gde će da završi neki „otpadak”, ali to je umešnost koja, ipak, samo dopunjuje timsku igru.

– Kad u velikom klubu napadač ne da gol svi se pitaju šta je s njim, javlja se pritisak, koji mora da se odrazi na njega. Dve godine sam u kontinuitetu davao golove, prvo u Radu, pa onda u Crvenoj zvezdi, i kriza kad-tad mora da dođe. Eto, i Tores je prošao kroz nešto slično, – podseća Kaluđerović. – Nije to lako da se podnese ni u manjem klubu, gde igrači nisu pod takvom lupom javnosti kao u Crvenoj zvezdi.

Svi znamo šta se očekuje od „crveno-belih”. Isto tako i od njenog centarfora. I to važi za svaku utakmicu, pa i ovu protiv Banata, jer niko u njemu ne vidi previsoku prepreku na Zvezdinom putu ka četvrtfinalu Kupa Srbije.