Nema više vremena

22. 12. 2006. 20:57

Да ли ће опет бити на окупу: Милојевић, Крстић и Ракочевић на ЕП у Београду 2005. (Фото Ж. Јовановић)

Do 35. evropskog prvenstva u Španiji (3-16. septembar) ostalo je 255 dana, a srpska košarka pod bremenom nagomilanih pitanja, koja vape za brzim odgovorima, stoji ukopana u mestu. Prekosutra u podne, u Sava centru, na Okruglom stolu Košarkaškog saveza Srbije (KSS) trebalo bi da se zaokruže svi predlozi i ideje sa nekoliko sličnih skupova širom Srbije, počev od "Politikinog" sabora 14. oktobra u Filharmoniji.
Ako je neosporno da je merilo uspeha svačije košarke, pa i srpske – rezultat nacionalnog tima, onda čudi da problemi reprezentacije ostaju po strani. A u pitanju je prva srpska reprezentacija i šampionat koji je poslednja prilika za preporod. Uostalom, kada se malo bolje raščlani šta imamo a šta nemamo u košarci, onda je jasnije da nema mnogo vremena za oklevanje...

Šta imamo...

Predlog statuta – Od 24. juna, otkako je počelo razdruživanje sa Crnom Gorom, Radna grupa je sve do skora bezuspešno pokušavala da skroji nacrt koji bi u uzburkanoj bari srpske košarke bila po meri svakog krokodila. I, najzad, pojavili su se obrisi statuta koji je dobio predznak "kompromisni". Ali, kompromisa nikad dosta, pa će se verovatno i prekosutra čuti da srpska košarka zaslužuje bolji Statut...

Klubaštvo – Klubaštvo je kovanica modernog doba i označava "ponašanje" kojim se želi postići klupski (lični) interes vešto zavijen u oblande opšteg dobra. Klubovi su u srpskoj košarci iznad Saveza u kojem pobeđuju one ideje čiji je lobi jači.

Na papiru jednu od najboljih reprezentacija na svetu – Vujanić, Rakočević, Jarić, Pavlović, Popović, Tripković, Marinović, Avdalović, Tepić, Stojaković, Radmanović, Gurović, Jorović, Milojević, Krstić, Miličić, Perović... Ko će da ih zove, kada, u čije ime i da li će se oni odazvati? Kako prići nekima od njih kojima je prikačena etiketa "nepatriote"? Reprezentacija se stvara mnogo pre takmičenja a ne od leta do leta.

Kuću košarke – Zgrada u Sazonovoj 83, podignuta da ujedini sve košarkaške potencijale, postala je mesto trvenja i neslaganja. Jedinstveno mišljenje ne postoji čak ni oko tako sporednog pitanja (u ovom trenutku) – ko ju je podigao? Neki kažu da je ta kuća odavno trebalo da se provetri. Oni u njoj boje se promaje...

Tradiciju – Neretko se u poslednje dve-tri godine može čudi da je tradicija jedino što je ostalo od srpske (jugoslovenske) košarke. Za nju su medalje bile rezervisane od EP u Beogradu 1961. do SP u Indijanapolisu 2002. A onda je na scenu stupila selekcija čije ime je toliko tupo da čak ne može ni da se skandira (SCG) i s njim četiri najsušnije godine za četiri i po decenije. Srbija kreće od nule.

Perspektivne igrače i trenere – Mlada reprezentacija (igrači do 20 godina) jeste prvak Evrope, a kadeti su treći. Naša zemlja je na Fibinoj listi prva u 2006. kada se računaju rezultati svih kategorija, a i dalje je najzanimljivija za skaute iz NBA i velikih evropskih klubova. Srpski trenerski velikani, koji drmaju evropskom košarkom već decenijama, dobijaju konkurenciji u mladim lavovima (Đorđević u Armaniju, S. Obradović u Kelnu, Vukoičić u FMP-u, Vučinić je selektor Australije...)

A šta nemamo

Statut – Ako se ovako nastavi KSS će dobiti Statut u najboljem slučaju krajem januara, što znači da izbori ne mogu da budu pre proleća. Do tada će se čekati na imena ljudi koji će biti pred istorijskim zadatkom da vrate međunarodni ugled srpskoj košarci. Oni koji upozoravaju da se u ovim "promenama ništa neće promeniti" naglašavaju da je od presudnog značaja "s kojim ljudima" a da je manje bitno "s kakvim statutom".

Zajednički jezik – Počasni generalni sekretar Svetske košarkaške federacije (FIBA) Borislav Stanković je prekjuče izjavio da "ne razume ljude koji vode našu košarku jer on i oni ne govore istim jezikom". Tačno je da mnogi u srpskoj košarci ne znaju ni upola stranih jezika kao on (govori sedam jezika), međutim, drugi su razlozi za nerazumevanje... Na "Politikinom" saboru, među 50 poznatih imena domaće košarke, moglo se čuti i ko s kim ne priča, ko s kim nikada ne bi otišao na ručak, ko koga ne voli...

Autoritet – Jedan od najčešće izgovorenih zaključaka u Kući košarke glasi: "Izgubili smo autoritet". Nekada su našu košarku vodili ljudi imuni na bilo kakve kompromise pa čak i na pritiske svemoćnih političara a kamoli nekih klupskih činovnika. Oni su propisivali pravila ponašanja u košarci i snagom svojih autoriteta branili se od spoljnih uticaja, propagirajući u to vreme na baš bezazlenu parolu "košarka košarkašima". I oni se oko mnogih pitanja nisu slagali, ali su uvek bili jedinstveni kada je trebalo odbraniti interes košarke.

Reprezentaciju – Ozbiljne reprezentacije, poput Grčke, Španije, Argentine i SAD, znaju već s kojim igračima će ići na Olimpijske igre u Peking 2008, a mi ne znamo ni širi spisak za EP u Španiji. Ma koliko selektor Dragan Šakota pričao da je na poslednjem SP u Japanu oformio jezgro nacionalnog tima za sledeće akcije, da je čak podmladio ekipu, teško da već ovog leta neće demantovati samoga sebe. Srbija ima i bolje i mlađe igrače od većine koja je neslavno prošla u Sendaiju.

Novca – Dok je košarka bila "najbolji državni proizvod" izdašni sponzori su obletali oko Kuće košarke. Sada beže od nje ko đavo od krsta.

Vremena – Predsednik KSS je Okrugli sto zakazao za nedelju u podne, nazvavši ga slikovito "pet do 12 za srpsku košarku". Dobro obavešteni kritičari koji su upozoravali još pre "zlatnog" Indijanapolisa 2002. da naša košarka zaslepljena sopstvenim sjajem srlja u propast, verovatno misle da je ovo "pet godina posle 12".