Za Operu na Trgu

Povodom obrazloženja gradskog arhitekte Beograda Đorđa Bobića koji je obnarodovao nameru gradske vlade da Opera bude podignuta na Ušću, nužno je informisati javnost o ovom problemu iz sasvim drugačije vizure.

Od 1878. godine, u 36 sačuvanih urbanističkih planova, nameće se potreba za izgradnjom nove Opere, jer su uslovi za rad ansambla Opere i Baleta, koje im pruža Narodno pozorište sa proscenijumom od 8,90 metara i gledalištem sa 620 mesta, kao i vrlo skučenim orkestarskim prostorom, apsolutno najlošiji u poređenju sa bilo kojom operskom kućom u svetu.

Stoletna želja generacija umetnika i poslenika Narodnog pozorišta, esteta, ljubitelja opere i baleta, urbanista i arhitekata da se nova Opera podigne na Trgu, dovedena je u pitanje potpuno neregularnim konkursom gradske vlade iz 2003. godine za izgradnju Galerije, čime se, tendenciozno, Trg isključuje kao lokacija nove zgrade.

Nova Opera po pilot-predlogu koji se vizuelno i estetski uklapa u ambijent Trga i ispunjava sve realne scenske zahteve: otvor scene 14 metara, 1.200 mesta u gledalištu, što se smatra idealnim za klasičnu prezentaciju Opere i Baleta, zadovoljava uslove javnog saobraćaja, čak predviđa 820 parking mesta ispod nove Opere, ali i izgradnju pomenute "Galerije", čime bi se rešio "spor" sa gradskom vladom. Trg obilno obezbeđuje prostor za oba objekta i Operu i Galeriju. Ostaje dvadesetak hiljada metara kvadratnih za izgradnju atraktivnog poslovnog prostora čija prodaja može znatno da umanji ulaganje države i grada u ove objekte.

Trg je definisan kao idealna lokacija za novu Operu, poslednji put 1986. godine, kada je grupa vrsnih stručnjaka službeno jednoglasno potvrdila: nova Opera na Trgu, o čemu postoji obimna studija. Iste godine, prilikom poslednje rekonstrukcije Narodnog pozorišta, izgrađen je tehnički aneks u kome je tri četvrtine prostora namenjeno za rad Opere i Baleta: nekoliko velikih sala za probe, desetine garderoba, tehničke službe i administracija, sve kao logistika za obe zgrade: Narodno pozorište i novu Operu, pa je, predviđeno i mesto za spajanje oba objekta tunelom ("pupčana vrpca") ispod Francuske ulice, što se simbolično može označiti kao početak gradnje nove Opere. Ovim se isključuje potreba za ponovnom gradnjom pomenutih sadržaja, što značajno smanjuje gabarite za novu Operu, bitno umanjuje investicije kao i troškove eksploatacije i održavanja oba objekta. U slučaju iseljenja ansambala Opere i Baleta (oko 300 članova) ovaj skupi prostor bi ostao avetinjski prazan i neiskorišćen (Drama ima šezdesetak članova).

Narodno pozorište danas ima 17.500 metara kvadratnih, pilot-projekat iziskuje oko 4.500 metara kvadratnih, a novo "svetsko čudo" – Opera arh. Bobića, prema njegovim "velikodušnim licitacijama" imalo bi od 27.000 metara kvadratnih do čak, kako je izjavljivao, 50.000 metara u osnovi, kao nekoliko fudbalskih igrališta, ili prostor za "MET", "Boljšoj" i "Skalu" zajedno! Ko će to platiti? Ko će to izgraditi i održavati? Kakvim će se racijama to zdanje puniti publikom?

Zašto? Da li zato što ovakvom megalomanskom kvadraturom treba osporiti Trg kao jedinu moguću i idealnu lokaciju za Novu operu? Nije nelogično zaključiti – zato da bi se trgovalo sa najskupljom lokacijom u gradu!

Gospodin Bobić ovome dodaje i druge svoje "procene i razloge". Evo nekih:

1. "nepristupnost Operi na Trgu", pored desetina gradskih i prigradskih autobuskih linija koje se na Trgu stiču, i planirane centralne stanice budućeg "Metroa"!

2. nerešene imovinsko-pravne odnose, kao i eventualno arheološko nalazište na Trgu, čime treba osporiti gradnju Opere, ali ne i gradnju njegove Galerije.

Netačna je tvrdnja gradskog arhitekte da je o ovom problemu razgovarao sa umetnicima koji su neposredno zainteresovani za njegovo rešenje. U leto 2005. godine na dva duga sastanka u Gradskom urbanističkom zavodu, prisustvovali smo detaljnom izlaganju gospodina Bobića i njegovih istomišljenika o "razlozima" protiv Opere na Trgu. Obećanje da će i umetnicima dati reč, do danas, posle godinu i po dana, nije ispunio. Pre bi se moglo reći da je naše prisustvo zloupotrebljeno.

Očigledno, ovo je smišljeno da bi se "razlozima" bez osnova i uporišta u struci, opresivnošću jednomandatne vlasti osporili planovi, želje i pravo da Beogradu, Srbiji, umetnicima i svim dobronamernicima hram kulture zasija na pravom mestu.