Naša bolest je amnezija

26. 12. 2006. 17:01

Дејан Медаковић (Фото Л. Адровић)

Vukova zadužbina iz Beograda pokrenula je inicijativu za podizanje spomenika guslaru i pesniku Prvog srpskog ustanka Filipu Višnjiću u Beogradu, a o detaljima tog predloga za "Politiku" govori predsednik Skupštine Vukove zadužbine akademik Dejan Medaković. U nekoliko navrata Medaković je uputio ovu inicijativu na adresu Gradskog sekretarijata za kulturu, a ta je tema posebno bila aktuelna u vreme velike proslave 200-godišnjice Prvog srpskog ustanka u Orašcu, 2004. godine.

– Da bih im umanjio brigu, predložio sam bistu koju je već pre nekoliko godina uradio vajar Sreten Stojanović. Do danas nisam dobio nikakav odgovor, kaže akademik, inače poznati istoričar umetnosti.

Medaković ima manir da nadležnima piše i onda kada mu oni ne odgovore na prethodno pismo, učtivo ih podsećajući na stare lepe običaje da se na pisma odgovara...

Naravno, niko ne insistira da pomenuti spomenik bude delo vajara Sretena Stojanovića. Neka ovo pitanje bude razrešeno i konkursom, samo da se stvari pokrenu iz mesta, pa je tako i Medakovićev stav sledeći:

– Zdravo je kada je konkurs što veći. U više prilika i sam sam bio član komisija, i tada sam insistirao da konkursi budu oštejugoslovenski, u kojima bi učestvovali i Slovenci, i Hrvati, i svi umetnici iz bivših republika. Sticajem okolnosti, naše najbolje spomenike podigli su hrvatski vajari – Meštrovićevi su Pobednik, Neznani junak, Zahvalnost Francuskoj u Beogradu… a tu su i dela Frana Kršinića, Ivana Rendića...

Priče oko konkursa za podizanje spomenika uvek prati budna pažnja i brojne reakcije stručne javnosti (nedavni primer je spomenik Nikoli Tesli na beogradskom aerodromu, rad Drinke Radovanović), a naše čitaoce Medaković bi podsetio i na, kako kaže, tužnu priču o podizanju spomenika Karađorđu u Beogradu.

– Bistu je izlio vajar Sreten Stojanović, ali tada za vladu nije bilo oportuno da postavi izliveni spomenik Đorđu Petroviću i on je dugo bio zakopan u uglju, u dvorištu livnice, pa su se Crnogorci snašli i voždu postavili spomenik u Podgorici, pre Beograđana. Onda se neko setio da, ipak, nema smisla da Crnogorci pre Beograda podignu spomenik Karađorđu i junaci iz Skupštine grada su se ohrabrili, pa je spomenik iskopan iz uglja i postavljen u Beogradu. Kao što Latini kažu da knjige imaju svoju sudbinu, ja bih dodao da i spomenici imaju svoju sudbinu. Tako je sudbina htela da se Karađorđevo vaskrsenje iz uglja obavi zahvaljujući braći iz Crne Gore.

U čemu leže razlozi ovakvog našeg odnosa prema sopstvenoj kulturi?

– Mi imamo jednu bolest koja se zove amnezija. Jednostavno, gubljenje istorijskog pamćenja. Istorija se smatra prevaziđenom, nacionalističkom, svodi se na minimalne okvire, a sve to u sklopu globalističkog shvatanja po kojem dolazi do smanjenja nacionalnih osećanja u prilog mundijalističkog uređenja sveta. Kao narod, mi smo već u epohi komunizma uspešno obavili redukciju svoje istorije, prihvatili falsifikate i počeli da sistematski zanemarujemo i svoje poreklo i sve ono što niko pametan u okruženju ne radi. Kao da još uvek ne znamo da je ideja pluralizma svuda do sada bankrotirala, kaže na kraju razgovora Dejan Medaković.

--------------------------------------------------------------------------

Odgovor iz Sekretarijata

Kontaktirali smo i predstavnike Gradskog sekretarijata za kulturu, i dobili odgovor da je ovaj predlog već bio na razmatranju prošle godine ali nije prošao Komisiju jer budžet nije bio usvojen. S obzirom na to da ima još zaostalih poslova, predlog za spomenik Filipu Višnjiću u Beogradu ponovo će biti razmatran u novoj godini a, kako smo saznali, neće se ići na konkursnu proceduru jer je mnogo bolje da se iskoristi već postojeći spomenik, dakle rad Sretena Stojanovića.

--------------------------------------------------------------------------

Ko još nema spomenik

Naš sagovornik predočava samo pojedine naše ugledne građane koji još uvek nemaju spomenik u glavnom gradu: Isidora Sekulić, Miloš Crnjanski, glumci Viktor Starčić, Milivoje Živanović, Ljubiša Jovanović, Rahela Ferari, kompozitori Vasilije Mokranjac, Petar Konjović, Stevan Hristić, uvaženi naučnici Jovan Radonjić, Stanoje Stanojević, Nikola Radojčić, Radoslav M. Grujić, Lazar Mirković, Miloje Vasić, rodonačelnik istorije umetnosti kod Srba Vladimir R. Petković, mitropolit Stratimirović, otac moderne srpske istorije Jovan Rajić...