Svaki četvrti đak sistematski maltretiran
Neka ranija istraživanja pod pokroviteljstvom Unicefa pokazala su da je dve trećine učenika u Srbiji bilo žrtva školskog nasilja. Prema istim izvorima, svaki četvrti đak podvrgnut je sistematskom maltretiranju, odnosno ponovljenom nasilju. Međutim, uprkos proklamovanoj paroli „škola bez nasilja”, reklo bi se da smo u poslednje vreme suočeni sa svojevrsnom epidemijom nasilnog ponašanja u školama. Beleži se i porast maloletničkog nasilništva na sportskim manifestacijama, kao i onog najstrašnijeg – nasilja u porodici.
Ako sami srednjoškolci priznaju da je praktično svaki drugi među njima naoružan nekim hladnim oružjem, nožem ili bokserom, a da nisu retki oni koji u rancu umesto sendviča nose pištolj, onda je jasno da u sistemu nešto ozbiljno ne štima. Svi smo imali prilike da gledamo tragične vesti iz američkih škola, kada pomahnitali učenik dograbi automatsku pušku i izrešeta svoje drugare, čija je naizgled jedina krivica bila što su se našli u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. Da li baš jedina?
Nedavni slučaj u jednoj osnovnoj školi u Nišu, kada je dečak od 14 godina počinio samoubistvo, jer nije više mogao da trpi svakodnevno maltretiranje i nasilje kojem su ga njegovi „drugovi” podvrgli, po ko zna koji put ogolio je suštinu našeg školstva. Mrzovoljni, nemotivisani nastavnici, čiji je vrhunac kreativnosti prepričavanje tračeva na cigaret-pauzama ispred škole, teško mogu da zaštite „svoju” decu od nasilja vršnjaka. Postavlja se pitanje koliko njih to uopšte i zanima, da li ih neko ozbiljno kontroliše i kažnjava zbog toga što po školskim dvorištima, toaletima i učionicama pršte šamari, psovke, iznude, a sve začinjeno ozbiljnim pretnjama.
Da li je nesrećni dečak iz Niša, namesto što je ubio sebe skočivši s trećeg sprata, trebalo da rafalom saseče one koji su ga mesecima šikanirali? Tada bi ga taj isti sistem, koji nije želeo da ga zaštiti, proglasio za monstruma, zlikovca, bio bi zauvek izolovan i žigosan. A njegovi mučitelji, koji su mu uništili život, bili bi tada žrtve. Mali Aleksa, međutim, to nije učinio. Ubio je sebe. Nažalost, osim nekoliko alarmantnih novinskih tekstova, čak ni ova lična, porodična i društvena tragedija nije izgleda nikoga od nadležnih posebno uzbudila.
U školi su, čak, uvređeno tvrdili da kod njih nije bilo „utvrđenih nepravilnosti”, iako je činjenica da su sve o tome znali! Nedavno objavljene fotografije nasilnika koji su (nije prejako reći), gurnuli u smrt malog Aleksu, dovoljno svedoče o kakvim psihološkim profilima je reč. Pištolji, hitlerovski pozdravi, poziranje u stilu gangstera iz Bronksa – sve je to deo svakodnevice današnjih školaraca. Oni koji se u to ne uklope, koji možda ne vide sebe kao deo banditske hijerarhije, rizikuju da budu podvrgnuti sistematskom nasilju.
U ovakvoj atmosferi se i dešavaju slučajevi poput nedavnog u Golupcu, kada su dečaci od 16 i 18 godina naneli smrtne povrede nekoliko godina starijem mladiću. Ili, prošlogodišnja tragedija u Boru, kada je ispred diskoteke „Monca” na smrt pretučen 14-godišnjak. Prema ocenama stručnjaka, maloletnici ne samo što sve češće napadaju, nego su u tome sve brutalniji.
Neki veruju da se uzrok krije u nasilnim sadržajima kojima su preplavljeni televizijski programi i internet, drugi okrivljuju ratno okruženje i odrastanje u uslovima sankcija, nemaštine i poremećenih društvenih vrednosti. Treći smatraju da je problem u porodici, jer roditelji, okupirani egzistencijalnim mukama, imaju sve manje vremena i snage za svoju decu i duge vaspitne razgovore. Bilo kako bilo, sva je prilika da će omladinsko nasilje i dalje rasti, da će se ta granica pomerati ka sve mlađim uzrastima.
Bojan Bilbija
-----------------------------------------------------------------------
KARLOV UGAO
. Ja sam protiv nasilja u školama. Treba zaštititi nastavnike.
. Kad đaci izađu na veliki odmor, kriminalci se sklanjaju u kuće.
. Dete treba opremiti za školu . Valja mu nabaviti knjige, cigare, bejzbol palice, noževe, boksere...
. I mladi bi se uhvatili ukoštac s drogom. Samo da im se nabavi droga.
. Mnogi klinci bi voleli da kad porastu budu – maloletni delinkventi.
. Nastavnici su skromni. Đaci su malo naduvani.
. Samo neka nas neka strana sila napadne, pustićemo navijače na njih.
. Srednjoškolci su već pomalo umorni od seksa. Istroše se u osnovnoj školi.
. Batina je iz raja izašla. Popustljivost iz pakla.
. Šta mladi ponesu iz kuće? Sve šta stignu.
. Za mnoge maloletnike Dačić je ministar prosvete.
Dragutin Minić