Nova prava za klijente banaka

01. 12. 2011. 22:00

Šta građanima donosi Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, za „Potrošač” objašnjavaju stručnjaci iz Centra za korisnike finansijskih usluga Narodne banke Srbije:

Zaštita korisnika zasnovana je na potrebi da se poboljša postupanje finansijskih institucija prema klijentima, ali i na tome da se  korisnicima blagovremeno pruže neophodne informacije, što predstavlja osnovni vid zaštite. Samo dobro informisan i finansijski edukovan klijent može doneti odgovornu odluku u pogledu korišćenja finansijske usluge. Ove usluge su kompleksne i njihovo dejstvo se ogleda na duži rok, te otuda potreba za pojačanim nivoom informisanja potrošača. Međutim, pored informisanja, zaštita korisnika finansijskih usluga obezbeđuje se i normama imperativne prirode, imajući u vidu da postoji nesrazmera u ekonomskoj snazi ugovornih strana.

Zakon prvenstveno ima za cilj da obezbedi unapređenje dobre poslovne prakse finansijskih institucija i njihovog fer odnosa prema klijentima, što naročito podrazumeva: precizno i jasno definisane odredbe ugovora koje se odnose na prava, odnosno obaveze građana, zatim obavezu finansijskih institucija da građanima, pre uspostavljanja ugovornog odnosa, odnosno pre potpisivanja ugovora, pruže potpune, jasne, nedvosmislene i razumljive informacije o finansijskoj usluzi koju žele da koriste i uslovima pod kojima se ona nudi pre potpisivanja ugovora.

Šta novo donosi Zakon korisnicima finansijskih usluga?

1. Najpre, pravo na informisanje. To znači da je finansijska institucija (banka ili lizing kompanija) dužna da prilikom ponude svog proizvoda kod oglašavanja, jasno i nedvosmisleno obavesti korisnika o bitnim karakteristikama proizvoda, kao i da efektivnu kamatnu stopu, koja predstavlja ukupnu cenu, učini uočljivijom od ostalih karakteristika.

2. Pre potpisivanja ugovora sa korisnikom, finansijska institucija je obavezna da korisniku na njegov zahtev dostavi nacrt ugovora, kako bi on tu ponudu mogao lakše da uporedi sa ponudom drugih finansijskih institucija, odnosno da bolje prouči odredbe ugovora, samostalno ili uz konsultaciju. Korisnici će, takođe, imati pravo na isti tip kursa (srednji kurs) prilikom ugovaranja kredita indeksiranog u stranoj valuti, kao i pravo na isti metod obračuna kamate – ako korisnik, na primer, ima obavezu polaganja namenskog depozita, ima pravo na primenu istog metoda obračuna kamate na taj depozit koji je primenjen i na obračun kamate na iznos odobrenog kredita. Ukoliko se korisnik određene finansijske usluge predomisli, može odustati od zaključenog ugovora u roku od 14 dana od dana potpisivanja istog bez navođenja razloga, ali isto tako je i obavezan da u roku od 30 dana vrati glavnicu i pripadajuću kamatu za taj period, odnosno predmet lizinga i da nadoknadi eventualnu štetu. Izuzetak predstavljaju stambeni krediti gde se pravo na odustajanje zadržava samo onda kada novčana sredstava nisu korišćena. Zakon je omogućio pravo na prevremenu otplatu uz određenu naknadu, ali i bez naknade, i to: kod minusa po tekućem računu, ako je ugovorena promenljiva kamatna stopa, izuzev kod stambenih kredita, i ako je otplata bila učinjena na osnovu zaključenog ugovora o osiguranju čija je namena obezbeđivanje otplate kredita.

3. Besplatno je podizanje gotovine u banci gde imate tekući račun, podizanje sredstava odmah nakon evidentiranja priliva, gašenje računa ili platne kartice, mesečno obaveštavanje korisnika o dozvoljenom prekoračenju računa i jedanput godišnje dostavljanje obaveštenja o stanju njegovog duga po ugovoru o kreditu, lizingu, odnosno kreditnoj kartici.

4. Ukoliko je korisnik izgubio ili mu je ukradena platna kartica, dužan je da o tome bez odlaganja obavesti banku. U slučaju da je došlo do neovlašćenog korišćenja platne kartice – korisnik je dužan da, odmah posle tog saznanja, a najkasnije u roku od 45 dana od datuma zaduženja, prijavi banci transakciju izvršenu neovlašćenim korišćenjem kada može snositi gubitke najviše do iznosa od 15.000 dinara. Ukoliko to ne učini, ili ukoliko je zloupotrebio karticu, korisnik će sam snositi troškove.

5. Zakon je uveo obavezu ugovaranja promenljive kamatne stope u smislu njene određenosti i odredivosti. To znači da svi elementi kamatne stope moraju imati takvu prirodu da na njihovu vrednost ne može uticati jednostrana volja nijedne od ugovornih strana. Dakle, ugovori ne mogu da sadrže upućujuću normu na poslovnu politiku u pogledu bitnih elemenata ugovora.

6. Ostvarivanje efikasne zaštite korisnika finansijskih usluga takođe podrazumeva i nadzor nad primenom ovog zakona od strane Narodne banke Srbije. Posebno mesto u sistemu mera koje izriče NBS predstavljaju novčane kazne za zakonom propisane prekršaje, a predviđena je i mogućnost da se javno saopšte informacije o davaocima kod kojih je utvrđeno da nisu postupali u skladu sa ovim zakonom, pa se na taj način pored kažnjavanja postiže i preventivno dejstvo sankcije na druge davaoce usluga.