Uvažavanje mišljenja deteta

Jedno od važnih prava koje Prednacrt zakona o pravima deteta reguliše jeste pravo deteta na slobodno izražavanje mišljenja. Ono je garantovano Konvencijom o pravima deteta i spada u red onih prava koja potvrđuju spremnost društva da dete prizna kao autonomno ljudsko biće sa svojim integritetom i ličnošću. S obzirom na domaći socio-kulturni milje u kome dominiraju tradicionalni patrijarhalni zaštitnički obrasci ponašanja prema detetu, neophodno je da se pravo na slobodno izražavanje mišljenja deteta bliže razradi, što prednacrt i čini.

S tim u vezi, treba reći: 1. ovo pravo znači obavezu sudova, upravnih organa i drugih organa javne vlasti, ali i svih ostalih subjekata koji na bilo koji način donose odluke koje se tiču deteta, da mu omoguće da slobodno izrazi svoje mišljenje; 2. svi su dužni da mišljenju deteta posvete „dužnu pažnju”, što znači da treba da bude brižljivo razmotreno i vrednovano, uz uvažavanje njegovog uzrasta, razvojnih mogućnosti, komunikacionih i drugih sposobnosti i potreba; 3. utvrđena je dužnost da se detetu na primeren način pruže sva potrebna obaveštenja da bi formiralo i izrazilo svoje mišljenje.

Dete može da izrazi mišljenje u sudskim i upravnim postupcima na dva načina: neposredno ili preko zastupnika. Prednacrt predviđa da se detetu mora obezbediti da prilikom izražavanja mišljenja ima podršku školskog psihologa, stručnjaka organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge odgovarajuće ustanove (organizacije) i, što je posebno važno, mora mu se obezbediti da mišljenje izrazi u prisustvu osobe koju samo izabere.

Od ove obaveze može se izuzetno odstupiti ako je to u suprotnosti s najboljim interesima deteta. Ključnu garanciju da će detetu biti omogućeno da izrazi svoje mišljenje pruža odredba prednacrta kojom je utvrđena dužnost organa da u svojoj odluci detaljno obrazlože kako su utvrdili mišljenje deteta i razloge zbog kojih ga jesu ili nisu uvažili, kao i da o tome obaveste samo dete. Takva zakonska dužnost sada ne postoji.

Od izuzetne su važnosti pravila o položaju deteta u sudskim, upravnim i drugim postupcima u kojima se odlučuje o pravima deteta. Za razliku od važećih propisa, prema kojima je dete svedeno na objekt postupanja, prednacrtom je predviđeno da dete u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima ima položaj stranke.

Dete zastupa njegov zakonski zastupnik ali prednacrt predviđa da dete koje je navršilo deset godina može samo ili preko punomoćnika koga izabere da preduzima radnje. Ukoliko organ koji sprovodi postupak utvrdi da između deteta i njegovog zakonskog zastupnika postoje suprotni interesi, dužan je da bez odlaganja detetu postavi tzv. kolizijskog zastupnika koji će zastupati dete. Važeći propisi ne pružaju jasne instrukcije u vezi sa saslušanjem deteta. Prednacrtom je taj propust otklonjen tako što je predviđena dužnost organa da detetu pre saslušanja pruže odgovarajuća objašnjenja, kao i pomoć i podršku stručnog lica kako bi dete razumelo svoju ulogu u postupku i savladalo stresnu situaciju u vezi sa davanjem izjave.

Konačno, prednacrt propisuje nekoliko važnih zajedničkih načela. Svi organi su, pre svega, dužni da ove odluke donose u skladu s najboljim interesom deteta. Postupci su hitni, javnost je u njima isključena, a svi podaci saopšteni u toku postupka predstavljaju službenu tajnu, izuzimajući podatke koji se moraju saopštiti na osnovu zakona.

Dužnost je organa i da se u svakom postupku koji se pred njim vodi donesu odluke koje su potrebne radi zaštite prava i interesa deteta. Na primer, ako se vodi postupak za zaštitu jednog roditelja od nasilja u porodici, sud je dužan da po službenoj dužnosti donese sve potrebne odluke kako bi bila zaštićena prava i interesi deteta. Organi javne vlasti su takođe ovlašćeni da utvrde sve činjenice koje su važne za donošenje pravilne odluke, ne čekajući da ih stranke iznesu, a nisu uopšte u vezi sa zahtevima stranaka, tako da mogu doneti odluku kojom se na najbolji način štite prava i ostvaruje dobrobit deteta. Usvajanje zakona o pravima deteta podrazumeva i potrebu da se mnogi zakoni usklade s novim rešenjima, kako bi Konvencija o pravima deteta bila u potpunosti uključena u domaće zakonodavstvo.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, profesorka univerziteta, članica Radne grupe za izradu Nacrta zakona o pravima deteta