Baskija – Srbija 7:0

04. 01. 2007. 17:19

Припреме у Ковилову (Фото Живан Јовановић)

Jedan od često pominjanih i jakih argumenata na srpskoj političkoj sceni protiv nametnutog davanja nezavisnosti Kosovu je da bi takav postupak tzv. međunarodne zajednice dao legitimni podstrek separatistima u analognim etno-geo-političkim situacijama da takođe zahtevaju nezavisnost. Na primer, u intervjuu koji je pred Novu godinu dao RTS-u, premijer Koštunica je pomenuo da postoji čak dvadesetak zemalja u kojima bi separatističke želje nekih njihovih regiona bile ojačane nezavisnošću Kosova. Na listi takvih regiona u srpskim i evropskim diskusijama baskijski region Španije uvek zauzima jedno od prvih mesta.

Kao što je poznato, seniorska fudbalska reprezentacija Srbije je na samom kraju prošle godine, 27. decembra, odigrala prijateljsku utakmicu u prestonici Baskije Bilbaou protiv tamošnje selekcije i pretrpela težak poraz od 4:0. Tog dana, određenog od strane UEFA za prijateljske mečeve evropskih reprezentacija, Fudbalski savez Srbije je mogao da ugovori utakmicu sa bilo kojom evropskom reprezentacijom od A do Š, od Andore do Španije, a izabrao je baš Baskiju. Zašto?

Ključ odgovora je nesumnjivo u ličnosti selektora Srbije, Havijera Klementea. Gospodin Klemente je rođeni Bask i sa tim regionom ima snažne porodične i emotivne veze. U intervjuima, g. Klemente s velikim ponosom ističe da je Bask. I ne samo to. U jednom televizijskom intervjuu, g. Klemente je naglasio da će čitava Baskija biti srećna jer će njihova reprezentacija igrati "sa svojom himnom i zastavom". Zbog sličnih izjava u kojima je izrazio poprilično autonomaštvo, selektora Klementea su neke beogradske novine nazvale "separatistom". Da li je to tačno nije poznato, zato što je teško odrediti tačnu granicu između jakog autonomaštva i separatizma.

U svakom slučaju, FSS je našao za shodno da g. Klemente odvede svoje pulene baš u Baskiju na prijateljsku utakmicu. U stvari nije ih odveo nego dočekao na aerodromu u Bilbaou, gde se već nalazio zbog Božića po gregorijanskom kalendaru. A kakav je rezultat te utakmice za Srbiju i njenu reprezentaciju? Čini se da su izgubili sa 7: 0, jer su povrh četiri gola primljena na terenu dali sebi i tri autogola – u sportskom, finansijskom i, što je ovde najvažnije, političkom pogledu.

Nekih 7–8 standardnih prvotimaca je otkazalo. To je svakako masa dovoljno veća od kritične da potpuno obesmisli bilo kakve tvrdnje o navodnom isprobavanju mladih igrača. To je bio jedan skrpljen tim koji je na terenu delovao očajno.

Sportski debakl je, međutim, najmanje bolan od tri apsolutno nepotrebna autogola. Postoji i finansijski momenat koji se često zaboravlja kad se govori naročito fudbalu. Ne mora čovek da bude jeftini demagog pa da zahteva da čitavu Srbiju bude stid što novac potrošen na tu nepotrebnu, kontraproduktivnu fudbalsku ekspediciju razmaženih u Bilbao (koji ne oskudeva u hotelima sa pet zvezdica na koje su naši funkcioneri i igrači, naravno, navikli) nije potrošen, recimo, na to da se napaćenoj srpskoj deci na Kosovu prirede pristojni praznični dani. Šire je pitanje, za drugu priliku, šta je za ovu zemlju važnije: finansiranje putovanja glomaznih fudbalskih mediokritetnih timova na utakmice s Farskim Ostrvima ili Maltom, ili izgradnja opremljenih i čistih fiskulturnih sala u svakoj školi u Srbiji?

Treći autogol je politički i, rečeno jezikom navijača, ubedljivo "najgluplji". Zašto je bilo potrebno u ovom ključnom istorijskom momentu, da baš Srbija, od svih evropskih zemalja i autonomnih regiona, igra prijateljsku utakmicu sa Baskijom i tako joj daje priliku da promoviše na međunarodnom planu svoju ideju o nezavisnosti od Španije? U Španiji i van nje se dobro zna da glasna himna i zastava koja se vijori nisu samo poklič za (još većom) autonomijom; takođe, mudri znaju da ništa nije "samo sport". Treba imati u vidu da je (celovita) Španija u ovom periodu jedna od najznačajnijih potpora i prijatelja Srbije u pogledu statusa Kosova u okviru Srbije.

Zar nadležni u FSS-u nisu bili dovoljno sofisticirani da sve ovo shvate i na lep način to izlože g. Klementeu koji je, ipak, u ovom momentu, na platnom spisku Republike Srbije (celovite, s Kosovom, po njenom novom Ustavu)? Ako se baš svi oni ne razumeju u politiku i interese zemlje, zar nisu mogli da se sa nekim konsultuju? Jedan ministar u vladi Srbije, koji je za razliku od g. Šoštara, direktora Uprave za sport, našao vremena da razgovara sa mnom o ovom pitanju, pomenuo je da po pravilima UEFA državne vlade ne smeju da se direktno mešaju u odluke svojih fudbalskih saveza. To je tačno, ali obostrano željene, neformalne, konsultacije su, naravno, dozvoljene i svuda u svetu se odvijaju. Možda analogija nije savršena, ali da li je moglo da se dogodi da fudbalska reprezentacija Španije 27. decembra igra u Prištini prijateljsku utakmicu sa selekcijom kosovskih Albanaca? I šta bi naša vlada i građani mislili o tome?

Moram da pomenem da dobro poznajem i volim Baskiju i da je već tri decenije posećujem skoro svake godine.

Profesor Kalifornijskog univerziteta – San Dijego i Beogradskog univerziteta