TV film i TV te­a­tar

17. 12. 2011. 22:00

Ka­ko da vla­dam na­ro­dom ko­ji pre­zi­rem – re­to­rič­ki se upi­tao kralj Mi­lan Obre­no­vić, spre­ma­ju­ći se da ab­di­ci­ra. Ka­kav je bio taj na­rod vi­de­lo se po­tom u ko­me­di­ja­ma Bra­ni­sla­va Nu­ši­ća ko­me je baš su­ve­ren, ta­da kao mla­dom pi­scu, sa­ve­to­vao da li­ko­ve za svo­ju li­te­ra­tu­ru po­tra­ži gle­da­ju­ći oko se­be, po Sr­bi­ji s kra­ja 19. ve­ka. A o to­me ka­kav je bio sam taj vla­dar go­vo­ri ne­što i dva­de­se­tak po­ku­ša­ja na­ro­da da ga smak­ne, što kla­sič­nim aten­ta­ti­ma što da­vlje­njem u pro­va­lje­nom polj­skom klo­ze­tu.

Je li se šta i ko­li­ko pro­me­ni­lo na po­čet­ku 21. ve­ka, za­pi­ta­će se spon­ta­no sva­ki gle­da­lac TV fil­ma „Al­ba­tros“ pri­ka­za­nog pro­te­kle ne­de­lje na RTS-u.

Mo­že li se iz­be­ći uvi­đa­nje ži­la­vo­sti „nu­ši­ćev­skih ka­rak­te­ra“; mo­gu li se za­o­bi­ći men­ta­li­tet­ske i ci­vi­li­za­cij­ske ma­ne ko­je sva­ko­dnev­no iz­vi­ru iz „Dnev­ni­ka“ iste TV ku­će, sve do sit­nih ne­po­čin­sta­va u vi­du kra­đe ka­blo­va, šah­to­va, me­tal­nih de­lo­va spo­me­ni­ka, uni­šta­va­nja vo­zi­la jav­nog sa­o­bra­ća­ja, lo­mlje­nja mla­di­ca u tek ob­no­vlje­nim grad­skim par­ko­vi­ma; sme li se ve­ro­va­ti da na­rod i sad ne­ma raz­lo­ga da g....... mot­ka­ma po­te­ra s vla­sti one ko­ji kra­du na ve­li­ko, pri tom la­žu i za­va­ra­va­ju, uzur­pi­ra­ju i dik­ti­ra­ju tu­đim sud­bi­na­ma a u svo­ju lič­nu ko­rist?

A tek slič­no­sti u po­lo­ža­ju dr­ža­ve, on­da i sad, me­đu car­stvi­ma ko­ji­ma se tre­ba (mo­ra) pri­klo­ni­ti, u la­vi­ra­nju iz­me­đu Is­to­ka i Za­pa­da, u tra­ga­nju za sa­ve­zni­ci­ma i op­stan­kom...

Do­bri dram­ski tek­sto­vi uvek na­vo­de na raz­mi­šlja­nje, a upra­vo ta­kav je tekst Bra­ti­sla­va Pet­ko­vi­ća ko­ji je, evo, po dru­gi put do­speo na te­le­vi­zij­ski ekran. Shod­no nje­go­voj osnov­noj for­mal­noj od­li­ci, pre mo­no­lo­škoj, no di­ja­lo­škoj, i na­gla­še­noj ka­mer­noj struk­tu­ri, mi­sa­o­ni sa­dr­žaj vi­še je do­šao do iz­ra­ža­ja u ra­ni­je emi­to­va­nom snim­ku po­zo­ri­šne pred­sta­ve „Cve­to­vi zla“ igra­ne na sce­ni „Mo­der­ne ga­ra­že“. Ali je TV film re­di­te­lja Fi­li­pa Čo­lo­vi­ća vi­zu­el­nim ele­men­tom, is­ko­ra­če­njem iz dvor­skog sa­lo­na u dru­ge en­te­ri­je­re, pa i eks­te­ri­jer, kao i do­pi­sa­nim de­lo­vi­ma ko­ji na­gla­ša­va­ju du­ho­vi­te pa­sa­že ori­gi­na­la, do­pri­neo da de­lo bu­de ne sa­mo za­ni­mlji­vo ne­go i za­bav­no za gle­da­nje.

Jav­ni RTV ser­vis vra­ća se, iz­gle­da, jed­noj sta­roj a do­broj prak­si. Usred­sre­đen na ve­ze s ki­ne­ma­to­gra­fi­jom, ko­pro­du­cent­ske od­no­se i uobi­ča­je­nu kom­bi­na­ci­ju dvo­stru­ke, pa­ra­lel­ne pro­iz­vod­nje bi­o­skop­skog fil­ma i te­le­vi­zij­ske se­ri­je, odvo­jio se bio od sa­rad­nje s po­zo­ri­šti­ma. Ne­dav­no pri­ka­zi­va­nje snim­ka pred­sta­ve „Kir Ja­nja“ i još ne­ki na­slo­vi u na­ja­vi na­go­ve­šta­va­ju da će se usta­li­ti ta­ko­zva­ni TV te­a­tar kao vi­še­stru­ko po­želj­na stav­ka u TV po­nu­di. Od ta­kve me­đu­me­dij­ske po­ve­za­no­sti i od ta­kvog te­le­vi­zij­sko-po­zo­ri­šnog re­per­to­a­ra ko­ri­sti će ima­ti pre­vas­hod­no gle­da­o­ci. Bi­će u pri­li­ci da vi­de ra­zno­vr­sne pred­sta­ve, ne sa­mo be­o­grad­ske, i da uz te­le­vi­zor do­ži­ve tre­nut­ke po­ni­ra­nja u in­te­lek­tu­al­ne, du­hov­ne i emo­tiv­ne du­bi­ne ka­kvih je sve ma­nje u re­dov­nom pro­gra­mu svih do­ma­ćih TV sta­ni­ca.

A na do­bit­ku mo­gu bi­ti i RTS i po­zo­ri­šta ko­ji­ma ova­kva sa­rad­nja neo­spor­no do­no­si no­vu i broj­ni­ju pu­bli­ku.