Nova godina kao sudbina

Na "ludi" kamen, bez kolebanja, nagazili su svim srcem Verica Ratković (27) i Andrija Đurđević (28), sto minuta pre isteka 2006. godine, u restoranu "Ž" na Bežanijskoj kosi . Čestitke zvanica, za lep i dug bračni život, nizale su se od stare do nove godine. Čuvari njihove sreće tako će, kako su rekli, biti obe godine – do pamtiveka. U jednoj su stavili zajednički potpis, u drugoj zaplesali valcer. Decembar i januar već odavno nam donose radost, kazali su mladenci, otkrivajući tajnu, da se njihov prvi poljubac stopio na usnama, u ponoć 2000. godine. Tada su se upoznali.

Verenički prsten, jedno drugom darivali su posle petogodišnjeg zabavljanja, naravno na dočeku Nove godine. Bračna kruna nije mogla izabrati drugi datum, do ovaj koji nas prati kao sudbina, rekla je Verica, dok su joj se u očima iskrile suze radosnice.

Potraga za matičarem, koji je oran za rad u pred novogodišnjoj noći, nije bila laka, priznaje mladoženja. Ipak, izazovu da u bračnu luku, uoči Nove godine, uvede zaljubljeni par, nije odolela Nevenka Bogavac, matičar iz Opštine Stari grad. Pripao mi je najlepši poklon – da venčam dvoje mladih na prelazu iz jedne u drugu godinu. Nizašta na svetu to ne bih odbila. Pazila sam samo da naštimamo vreme. Da nas kalendar ne pretekne. Zamislite, da čitam tekst u staroj godini, a sudbonosno "DA" mladenci izgovore u narednoj godini. Knjiga venčanih to ne bi razumela, kroz smeh je rekla Nevenka, koja zna da se "golupčićima" kao večnost oduži njeno kazivanje bračnih dužnosti. Uskovitla malo tremu, i potpali žmarce. A, kad cipela, nagazi cipelu, zajednički život je već tu. Neka je srećan i dugovečan.