Povlastice povlašćenima
Nedavno je obelodanjeno da Republički fond za zdravstveno osiguranje duguje veledrogerijama i proizvođačima lekova 24,4 milijarde dinara. Najavljene su i nove redukcije već minimiziranih usluga zajemčenih obaveznim osiguranjem.
Svuda u svetu nelikvidnost zdravstvenog sistema se doživljava kao signal dramatične krize. Para u državnom zdravstvenom fondu nema dovoljno, delom i zbog toga što lekar državne ustanove uveče leči –privatno. I doktori svoje ponašanje oblikuju prema pravnim regulama, pa pacijente, različitim signalima, usmeravaju na dolazak u vreme privatnog ordiniranja. Svetska banka je utvrdila da u Srbiji pacijenti godišnje potroše oko 300 miliona evra na privatno lečenje, od toga oko 60 miliona na plaćanje osoblja za preglede i terapije u večernjim ,,privatnim klinikama u državnim bolnicama”.
Bolja regulativa svakako bi povećala obim usluga tokom redovnog radnog vremena, i ministar zdravlja Zoran Stanković najavio je da će se ukinuti dvojni status lekara.
Neće, međutim, svi osetiti posledice drastično uvećane ,,rupe” u državnom fondu. Zaposleni u javnom sektoru, prvenstveno u javnim preduzećima, ono što izgube redukcijom na osnovu opštevažećih propisa, odavno nadoknađuju pomoću posebnog kolektivnog ugovora. Naročito kada su u pitanju zdravstveno-socijalna prava. Sa poslodavcem – državom, pokrajinom, opštinama – dogovore se da njihovo javno preduzeće snosi troškove zdravstvenih usluga nepokrivenih obaveznim osiguranjem. Obrazac za sve je Poseban kolektivan ugovor NIS-a, koji je i novi vlasnik naftne kompanije prihvatio pošto mu je država, praktično, očuvala monopol na tržištu. I zaposleni u nekim sadašnjim javnim preduzećima su dobili većinu ,,nisovskih privilegija”: plaćanje stomatoloških usluga, troškova nabavke lekova i pomagala van liste pokrivenih državnim osiguranjem, banjska lečenja... Povlastice važe i za bračne drugove, decu i roditelje zaposlenih.
Teško da bi iko bio protiv većih socijalnih prava da je reč o privatnim firmama koje zarađuju u tržišnoj utakmici, a vlasnik, ceneći rezultate rada, dodatno nagrađuje zaposlene. Ali naša javna preduzeća su iz godine u godinu sve veći gubitaši. Prema izjavi predstavnika vlade, akumulirala su pet milijardi evra gubitaka, mada prihoduju, uz retke izuzetke, na osnovu monopola i administrativnih cena. Njihove privilegije plaćaju kupci bez prava izbora, primorani da kupe baš njihovu robu ili uslugu.
Budući da je prosek zarada u javnom sektoru (i kod monopolista) dvostruko iznad proseka plata zaposlenih kod privatnika, ispada da siromašni posredno plaćaju dodatne zdravstvene potrebe mnogo bogatijima.
Novinar iz Novog Sada