Pretposlednji decembar?
Pošto u ovom mesecu nema teniskih takmičenja (juče je jedno počelo), nijedna lepa vest nam ne stiže. Samo se gomilaju plodovi višemesečnog gneva, koji prelaze gotovo u histeriju. Niko i ništa nam ne valja. Ide se toliko daleko, da mnogi tvrde kako su devedesete bile bolje!? One godine kada su se prodavnice i benzinske pumpe preselile na ulice i kada se živelo bolje samo ako si preživeo. I nestašice i rat. Sad, vladu je nemoguće braniti, ali ima pojedinaca kao što su šef države, ministar spoljnih poslova, gradonačelnik Beograda, pa i onaj ministarski duo Ljajić–Marković, koji nikad više nisu radili i bili angažovani, a nikada manje razumevanja i poštovanja nisu imali. Demagogija to koristi, pa su od nesposobnjakovića postali lopovi, a bogami od lopova izdajnici. Šta je sledeće? Zločinačko udruženje?
Novi pesimizam je zahvatio planetu. Od uragana, poplava, zemljotresa do akcija „oslobađanja” u arapskom svetu, recesije u Americi i Evropskoj uniji, najave nove oktobarske revolucije u Rusiji do smrti Voljenog vođe u Severnoj Koreji, koji je taj deo poluostrva bacio u očaj... Sve do najveće pošasti – svetskog bankarskog terorizma.
Toliko se negativne energije skupilo nad Zemljinim šarom, da mu oni Romi iz Petrovićevog filma „Biće skoro propast sveta” dođu kao neko ko je artikulisao zapise drevnih naroda Malezije, pa Maja i Asteka, do kralja proroka Nostradamusa. Svi se oni slažu da će sledećeg decembra, negde pred gregorijanski Božić, svet nestati. Bar u onom obliku koji poznajemo. Ta garava braća su filozofski zaključila: Nek propadne, nije šteta.
Samo ćemo mi Srbi opstati još 14 dana, kada pada naš Božić. Sami samcijati na svetu.
Zar i sad nismo?