Afrika diže odbranu
Западњаке све више интересује Африке: Кристин Лагард између гувернера и министарке финансија Нигерије (Фото Ројтерс)
Kataklizmična procena Kristin Lagard da je „svet na opasnoj raskrsnici, a evrozona u centru globalne oluje”, ostavila je krajem decembra njene afričke domaćine ravnodušnim.
„Evrozona je u centru globalne krize: ako je hitno ne zauzdamo, posledice će osetiti sve zemlje sveta, bez izuzetka”, upozorila je izvršna direktorka Međunarodnog monetarnog fonda poslanicima državnog parlamenta u Nijameju, glavnom gradu pustinjskog Nigera, jednog od vodećih svetskih izvoznika uranijuma, koji je u 2011. godini zabeležio privredni rast od 7,4 odsto.
Niger, oslonac francuske elektroenergetike, odskora je u žiži pažnje i drugih kupaca uranijuma, na primer Indije i Kine, koje u 2012. godini očekuju privredni rast od oko sedam odnosno 8,5 odsto.
Privredne nevolje Evrope (očekivani privredni rast u 2012. oko 0,4 odsto) ne ostavljaju veliki utisak na režim predsednika Mahamadaua Isufua, koji je jesenas – pred očima zaprepašćenog Zapada, pružio azil Saadiju Gadafiju, sinu brutalno ubijenog bivšeg libijskog lidera.
Afrika od početka milenijuma, a posebno nakon globalne finansijske krize 2008. godine, drugačije bira svoje poslovne partnere. Kontinent koji 37 odsto izvoza još usmerava na tržište EU, sa velikom pažnjom prati upinjanje Brisela da smisli plan za namirivanja plime dužničkih obaveza od 2012. pa nadalje.
Za početak, što se naplate državnih obveznica tiče, Afrika je tu opuštena sledećih pet godina. Naime, prve obveznice šest afričkih država koje su ušle u ovaj biznis stižu na naplatu tek 2017. godine. U međuvremenu, Afrika (više od milijardu stanovnika) u 2012. godini može se nadati privrednom rastu od 5,8 odsto. U stvari, to je jedini region sveta u razvoju koji u 2012. godini očekuje veći privredni rast od lanjskog (pet odsto u 2011)
Tajna ovog zamajca leži uglavnom u činjenici, da energetski potencijal, hidropotencijal i agropotencijal Afrike ne prestaje da raspaljuje maštu globalnih investitora. Koliko nafte leži neotkriveno duž obale istočne Afrike? Kakve su rezerve uranijuma Somalije? Koji je poljoprivredni potencijal Nigerije? Ima li fosfata u Zapadnoj Sahari?
Čije će žito ubuduće kupovati Magreb u previranju? Kada vremešni lider Zimbabeva Robert Mugabe napusti političku scenu, ko će preuzeti kontrolu nad eksploatacijom dijamanata duž granice sa Mozambikom? Kakve potrošačke navike se mogu usaditi nabujaloj srednjoj klasi Afrike koja bi 2015. godine trebalo da ima 300 miliona ljudi?
Afrika je danas važna na mapi budućnosti globalnih stratega sa ozbiljnim novcem.
U međuvremenu, poslovno ponašanje narastajućih ekonomskih sila juga prema Crnom kontinentu (od početka milenijuma, a posebno nakon 2008. godine) godi većini afričkih prestonica. Udar globalne finansijske krize sredinom prošle decenije Afrika je uglavnom izdržala zahvaljujući poslovnim apetitima kvarteta BRIK u kome su Brazil, Rusija, Indija i Kina (ali i zbog svoje slabe povezanosti sa finansijskim tržištima Zapada).
Afrički izvoz na tržište spomenutog kvarteta u 2009. godini vredeo je 114 milijardi dolara – četiri puta više nego početkom milenijuma, navodi Donald Kaberuka, predsednik Afričke banke za razvoj (ADB). Tržište BRIK-a gutalo je 2000. godine 21,7 odsto afričkog izvoza, a danas 32,4 odsto.
ADB procenjuje da pad privrednog rasta od jedan odsto u zemljama članicama OECD-a izaziva pad privrednog rasta u Africi od 0,5 odsto i umanjivanje izvoznih prihoda Crnog kontinenta od 10 odsto. Uprkos očiglednim nedaćama finansijski urušenog Zapada i najava usporavanja privrednog razvoja BRIK-a, Afrika uočava nove prostore za investicije – kod kuće, ali i na terenima koji su joj do juče bili nepristupačni (na primer, tržište nekretnina u Londonu).
Trgovinska razmena unutar Afrike, posebno na krajnjem jugu i istoku Crnog kontinenta, porasla je od 48 milijardi dolara 2005. godine na 78 milijardi dolara 2009. Od Eritreje do Tanzanije i Ruande, države istočne Afrike danas među sobom ostvaruju veći trgovinski promet nego sa ostatkom sveta, i ozbiljno najavljuju stvaranje ekonomske unije u regionu (sa zajedničkom valutom) i izlazak na nova tržišta.
„Lale, ruže i karanfile danas više izvozimo u Katar nego u Holandiju”, navodi Udruženje proizvođača rezanog cveća u Keniji.
Sa tapijom bogatih strateških resursa i novom generacijom domaćih stručnjaka, Afrika menja privredno-politički ton prema spoljnom svetu. Afrički petrodžin Angola ponudila je krajem 2011. godine izdašnu finansijsku pomoć svom nekadašnjem viševekovnom kolonijalnom upravniku Portugaliji. Ponuda nije politička provokacija: Angola u 2012. godini očekuje privredni rast od plus 12 odsto, a Portugalija minus 2,8 odsto.
Vodeći kupci zambijskog bakra, pa čak i najvažnija mušterija Kina, moraće ubuduće da poštuju ovdašnja pravila igre ako žele redovne isporuke sirovine, upozorio je nedavno zambijski predsednik Majkl Sata.
Svet izmenjen krizom danas ima posla sa Afrikom bez kompleksa.