Srbija razgovara: O državnom ograničavanju trgovačkih marži
Горан Ковачевић, председник Сектора за трговину Уније послодаваца Србије и Милорад Унковић, проректор Универзитета Сингидунум (Фото Т. Јањић)
Kada država odluči da propiše visinu trgovačkih marži za osnovne životne namirnice, kao što je to nedavno uradila Vlada Srbije, da li je reč o opravdanoj intervenciji i zaštiti kupaca od visokih cena ili o nedopustivom mešanju u slobodne tržišne odnose?
Ko će imati koristi od toga što marža više ne može da bude veća od deset odsto za meso, mleko, brašno, ulje...? A ko će izvući deblji kraj? Da li trgovci u Srbiji previše zarađuju i da li je opravdano ograničavanje njihove zarade, neka su od pitanja koja smo postavili Goranu Kovačeviću, predsedniku Sektora za trgovinu Unije poslodavaca Srbije, i prof. dr Miloradu Unkoviću, prorektoru Univerziteta Singidunum.
Politika: Koje su poslednje informacije kada je reč o primeni Vladine uredbe o ograničenju marži?
Kovačević: Poslednja informacija koju ja imam jeste da svi ozbiljni trgovinski lanci u Srbiji primenjuju ovu uredbu i da su marže, a samim tim i cene pojedinih proizvoda, niže. Inspekcija je bila na terenu i došli su da vide da li smo upoznati s novinama i da li sve teče kako treba.
Politika: Gospodine Unkoviću, zašto mislite da je bilo opravdano da država interveniše?
Unković: Bilo je poremećaja na tržištu i evidentno je da su marže kod nas veće nego u Evropskoj uniji i u zemljama okruženja. S druge strane, znamo kakav je kod nas standard i znamo da je prosečna plata svega 370 evra. Nemam razloga da branim Vladu, ali mislim da su okolnosti bile takve da je bilo opravdano doneti ovakvu meru i ograničiti marže. Ali, ponavljam da je ovo iznuđena mera. Najbolje je kada deluju konkurencija, ponuda i tražnja, jer se tada formiraju i pravilne cene i pravilne marže.
Politika: Gospodine Kovačeviću, vi ste i trgovac, predsednik ste Upravnog odbora „Gomeksa”. Vi i vaše kolege ne gledate dobronamerno na ovu uredbu.
Kovačević: Ne uopšte, zato što je ova uredba bazirana na netačnim podacima.
Politika: Na kojim netačnim podacima?
Kovačević: Veoma je važno da se zna da na cenu proizvoda utiče proizvođač proizvodnom cenom, trgovac maržom i država porezom. Sada smo iz svega toga izvukli samo trgovce, a ostavili potpuno slobodno formiranje cena kod proizvođača, koji pri tom više zarađuju. Naš predlog je bio da vidimo šta je osnovna korpa, koji su artikli u njoj i da se svako odrekne dela kolača. Trgovina ne beži od učestvovanja u obezbeđivanju nekog socijalnog mira. Postoje neki artikli čije bi cene trebalo da budu pod kontrolom zato što smo društvo koje nema dovoljno novca. To nije sporno.
A Uredba je, osim toga, i loše napisana. Paradoks je da sada imamo situaciju da su svi jogurti socijalna kategorija, jer je marža na sve jogurte ograničena, pa i na voćne. Toga nigde nema i to stvara velike probleme.
Politika: Ali, trgovci su uvek tvrdili da su marže na osnovne namirnice od pet do deset odsto, odnosno u proseku nekih sedam procenata. U čemu je onda sad problem ako ih neko ograniči, odnosno maksimira na deset odsto?
Kovačević: Uredba ima predizborni karakter i toga treba biti svestan. Zarade u trgovini nisu velike. Evo, ilustrovaću podacima. Dva od deset najvećih trgovinskih lanaca u Srbiji posluju s gubitkom. To su „Idea“ i „Intereks“.
Politika: Hajde da probamo da stavimo tačku na priču o visini marži u Srbiji. Mnogo se o tome priča poslednjih mesec dana, a nedovoljno se pravi razlika između bruto marže, profitne marže, prosečne marže.
Kovačević: Postoje velike razlike i nije lako govoriti precizno o prosečnoj marži, jer se velike količine robe prodaju na akcijama. Ali, ukoliko hoćemo da govorimo o stvarnoj razlici između nabavne i prodajne cene nekog proizvoda u maloprodaji, ona kod nas iznosi 17-18 odsto u proseku, što znači da je za neke artikle manja, a za neke veća. Osim toga, trgovinsko preduzeće se ne otvara za manje od 15 ili 16 odsto marže jer s manje od toga jednostavno ne može da se preživi, niti da se pozitivno posluje. Primera radi, najveći proizvođač šećera u Srbiji je imao profit od 17 odsto. A mi bismo s deset procenata trebali da platimo i radnike, i troškove poslovanja, i da zaradimo.
Unković: Sve analize ukazuju na to da su kod nas marže nešto veće nego na zapadu i nego u regionu, a svaka državna mera ima i pozitivne i negativne efekte i to je uvek hod po žici. Ali, bitno je da ima više pozitivnih i to je slučaj sa ovom uredbom. Možemo da diskutujemo o tome da li u Srbiji ima monopola ili ne i da li su zbog toga cene hrane visoke. Ja mislim da ih ima u mnogim oblastima i ne slažem se da baš kod nas proizvodnja odlično stoji. I mislim da je ugroženija od trgovine. Rešenje je u smanjivanju opterećenje zarada. Ako danas na jedan dinar neto plate imate opterećenje od 1,7 bruto, to je neizdrživo. Osim toga, potrošači su u Srbiji ugroženi i oni će sada u jednoj meri osetiti olakšanje. To će biti najveći pozitivni efekat ovakve odluke.
Kovačević: Slažem se, ali imaćemo kratkoročnu situaciju da će pojedine cene da padnu, i to uglavnom cene dugotrajnog mleka i mesa. I ljudi će imati korist. Ali, ono čega bi svi trebalo da budu svesni jesu posledice. Biće veoma loše to što će velike trgovine, odnosno veliki trgovinski lanci, ovo preživeti, ali za male ne verujem. Male samostalne trgovinske radnje, koje uglavnom prodaju osnovne namirnice na koje je sada marža ograničena, ovo neće moći da prežive. Efekti ove uredbe će biti i to da će se povećati sivo tržište, mali će nestati, a veliki igrači će postati još veći.
Politika: Koliko zarađuju trgovci u Srbiji danas?
Kovačević: Profitna stopa u trgovinskim lancima iznosi između jedan i dva i po odsto. I ne preko toga. A, u isto vreme, proizvođači proizvoda čije su cene sada ograničene imaju profitne stope od šest ili sedam odsto.
Unković: Mi imamo paradoks da imamo suficit u izvozu poljoprivrednih proizvoda, a da su cene hrane kod nas najviše u regionu. Tu treba napraviti jednu ozbiljnu analizu. Otiđite u Crnu Goru ili Republiku Srpsku, pa ćete videti.
Kovačević: Naše tržište je monopolizovano, ali ne u trgovini jer je to više puta ispitivano, pa i nedavno kada je „Delez” dolazio. Među proizvođačima bi trebalo ispitati monopole. Drugi uzrok visokih cena hrane su ogromna javna potrošnja i opterećenja poslovanja. Zato je hrana skuplja, a ne zbog naših marži.
Unković: Ja mislim da kod nas još ima prostora za dolazak novih trgovinskih lanaca. I oni će doći, i već sada ima pregovora s nekima od njih. Jer ne stoji više teza da Srbija nije otvorena prema stranom kapitalu. Mi sada više nemamo nijedan veliki lanac maloprodaje s većinskim domaćim kapitalom.
Kovačević: Strani lanci neće doći kod nas. Razlog su mali prometi i male zarade.
Politika: A „Lidl“?
Kovačević: On samo ispituje tržište i to će verovatno raditi još dve, tri godine. Njima, zapravo, smetaju granice i podlegali bi carinskim propisima, budući da nude ogromnu količinu svojih robnih marki koje bi morali da uvoze.
Politika: Kakvo je stanje srpske trgovine danas?
Unković: Niko nije zadovoljan i niko ne stoji dobro, kriza je. Ali nigde više nema potpunog liberalizma i država se svuda meša. Zato je ova uredba u ovom trenutku dobar potez. Nije to povratak kejnzijanizmu jer ne treba ići iz krajnosti u krajnost, ali kombinacijom tržišta i države svet sve čini kako bi savladao krizu. Zato treba da se izdvoji određen broj socijalnih proizvoda i da se o njihovim cenama stalno vodi računa.
Kovačević: Ja moram da istaknem ponovo da je trgovina u Srbiji veoma opterećena. Mi preuzimamo propise iz Evropske unije koje nismo spremni da primenimo. Evo primera. Prosečna vaga koju uvozimo, jer je kod nas nema, košta oko 1.500 evra. Ta vaga u Srbiji, u našim marketima, meri u proseku od 20 do 30 kilograma mesa dnevno. U isto vreme, u razvijenim zemljama Evropske unije, njom se meri od 200 do 300 kilograma mesa. To pokazuje kakva je ovde produktivnost. Imamo zapadnoevropske troškove, a srpske prihode. Ove godine imamo pad u maloprodaji od 17 odsto. Zato mislim da je ovaj vid vođenja socijalne politike neadekvatan, jer vi sada imate situaciju da najbogatiji ljudi u zemlji kupuju proizvode po istim cenama kao i najsiromašniji. Treba pomagati one koji nemaju novca.
Politika: A kako biste to uredili u trgovini?
Kovačević: Vrlo jednostavno, postoje socijalne karte i procedure za utvrđivanje toga ko su ti koji nemaju dovoljno. Ja sam za to, a to država to treba da uradi. Ja želim da kažem i da ćemo zbog svega ovoga mi kao Unija poslodavaca Srbije pokrenuti sudski postupak protiv ove uredbe.
Politika: U čemu vidite osnov za pokretanje postupka?
Kovačević: Uredba se poziva na član 46 Zakona o trgovini, koji, da parafraziram, kaže da u slučaju poremećaja na tržištu, a to znači u slučaju postajanja monopola ili nestašica, država može da interveniše. Mi u ovom trenutku niti imamo monopole, to je Komisija za zaštitu konkurencije utvrdila, niti nestašice, jer svega ima na rafovima. U tome vidimo osnov za pokretanje postupka.
Unković: Mislim da nema razloga za to, iako nisam pravnik. Pravne službe Vlade i ministarstava uvek daju ocenu toga da li je neki propis koji se donosi u skladu sa Ustavom i zakonima ili nije. O tome se uvek vodi računa.