Srbija razgovara: O državnom ograničavanju trgovačkih marži

08. 01. 2012. 22:00

Горан Ковачевић, председник Сектора за трговину Уније послодаваца Србије и Милорад Унковић, проректор Универзитета Сингидунум (Фото Т. Јањић)

Ka­da dr­ža­va od­lu­či da pro­pi­še vi­si­nu tr­go­vač­kih mar­ži za osnov­ne ži­vot­ne na­mir­ni­ce, kao što je to ne­dav­no ura­di­la Vla­da Sr­bi­je, da li je reč o oprav­da­noj in­ter­ven­ci­ji i za­šti­ti ku­pa­ca od vi­so­kih ce­na ili o ne­do­pu­sti­vom me­ša­nju u slo­bod­ne tr­ži­šne od­no­se?

Ko će ima­ti ko­ri­sti od to­ga što mar­ža vi­še ne mo­že da bu­de ve­ća od de­set od­sto za me­so, mle­ko, bra­šno, ulje...? A ko će iz­vu­ći de­blji kraj? Da li tr­gov­ci u Sr­bi­ji pre­vi­še za­ra­đu­ju i da li je oprav­da­no ogra­ni­ča­va­nje nji­ho­ve za­ra­de, ne­ka su od pi­ta­nja ko­ja smo po­sta­vi­li Go­ra­nu Ko­va­če­vi­ću, pred­sed­ni­ku Sek­to­ra za tr­go­vi­nu Uni­je po­slo­da­va­ca Sr­bi­je, i prof. dr Mi­lo­ra­du Un­ko­vi­ću, pro­rek­to­ru Uni­ver­zi­te­ta Sin­gi­du­num.

Po­li­ti­ka: Ko­je su po­sled­nje in­for­ma­ci­je ka­da je reč o pri­me­ni Vla­di­ne ured­be o ogra­ni­če­nju mar­ži?

Ko­va­če­vić: Po­sled­nja in­for­ma­ci­ja ko­ju ja imam je­ste da svi ozbilj­ni tr­go­vin­ski lan­ci u Sr­bi­ji pri­me­nju­ju ovu ured­bu i da su mar­že, a sa­mim tim i ce­ne po­je­di­nih pro­iz­vo­da, ni­že. In­spek­ci­ja je bi­la na te­re­nu i do­šli su da vi­de da li smo upo­zna­ti s no­vi­na­ma i da li sve te­če ka­ko tre­ba.

Po­li­ti­ka: Go­spo­di­ne Un­ko­vi­ću, za­što mi­sli­te da je bi­lo oprav­da­no da dr­ža­va in­ter­ve­ni­še?

Un­ko­vić: Bi­lo je po­re­me­ća­ja na tr­ži­štu i evi­dent­no je da su mar­že kod nas ve­će ne­go u Evrop­skoj uni­ji i u ze­mlja­ma okru­že­nja. S dru­ge stra­ne, zna­mo ka­kav je kod nas stan­dard i zna­mo da je pro­seč­na pla­ta sve­ga 370 evra. Ne­mam raz­lo­ga da bra­nim Vla­du, ali mi­slim da su okol­no­sti bi­le ta­kve da je bi­lo oprav­da­no do­ne­ti ova­kvu me­ru i ogra­ni­či­ti mar­že. Ali, po­na­vljam da je ovo iz­nu­đe­na me­ra. Naj­bo­lje je ka­da de­lu­ju kon­ku­ren­ci­ja, po­nu­da i tra­žnja, jer se ta­da for­mi­ra­ju i pra­vil­ne ce­ne i pra­vil­ne mar­že.

Po­li­ti­ka: Go­spo­di­ne Ko­va­če­vi­ću, vi ste i tr­go­vac, pred­sed­nik ste Uprav­nog od­bo­ra „Go­mek­sa”. Vi i va­še ko­le­ge ne gle­da­te do­bro­na­mer­no na ovu ured­bu.

Ko­va­če­vić: Ne uop­šte, za­to što je ova ured­ba ba­zi­ra­na na ne­tač­nim po­da­ci­ma.

Po­li­ti­ka: Na ko­jim ne­tač­nim po­da­ci­ma?

Ko­va­če­vić: Ve­o­ma je va­žno da se zna da na ce­nu pro­iz­vo­da uti­če pro­iz­vo­đač pro­iz­vod­nom ce­nom, tr­go­vac mar­žom i dr­ža­va po­re­zom. Sa­da smo iz sve­ga to­ga iz­vu­kli sa­mo tr­gov­ce, a osta­vi­li pot­pu­no slo­bod­no for­mi­ra­nje ce­na kod pro­iz­vo­đa­ča, ko­ji pri tom vi­še za­ra­đu­ju. Naš pred­log je bio da vi­di­mo šta je osnov­na kor­pa, ko­ji su ar­ti­kli u njoj i da se sva­ko od­rek­ne de­la ko­la­ča. Tr­go­vi­na ne be­ži od uče­stvo­va­nja u obez­be­đi­va­nju ne­kog so­ci­jal­nog mi­ra. Po­sto­je ne­ki ar­ti­kli či­je bi ce­ne tre­ba­lo da bu­du pod kon­tro­lom za­to što smo dru­štvo ko­je ne­ma do­volj­no nov­ca. To ni­je spor­no.

A Ured­ba je, osim to­ga, i lo­še na­pi­sa­na. Pa­ra­doks je da sa­da ima­mo si­tu­a­ci­ju da su svi jo­gur­ti so­ci­jal­na ka­te­go­ri­ja, jer je mar­ža na sve jo­gur­te ogra­ni­če­na, pa i na voć­ne. To­ga nig­de ne­ma i to stva­ra ve­li­ke pro­ble­me.

Po­li­ti­ka: Ali, tr­gov­ci su uvek tvr­di­li da su mar­že na osnov­ne na­mir­ni­ce od pet do de­set od­sto, od­no­sno u pro­se­ku ne­kih se­dam pro­ce­na­ta. U če­mu je on­da sad pro­blem ako ih ne­ko ogra­ni­či, od­no­sno mak­si­mi­ra na de­set od­sto?

Ko­va­če­vić: Ured­ba ima pred­iz­bor­ni ka­rak­ter i to­ga tre­ba bi­ti sve­stan. Za­ra­de u tr­go­vi­ni ni­su ve­li­ke. Evo, ilu­stro­va­ću po­da­ci­ma. Dva od de­set naj­ve­ćih tr­go­vin­skih la­na­ca u Sr­bi­ji po­slu­ju s gu­bit­kom. To su „Idea“ i „In­ter­eks“.

Po­li­ti­ka: Haj­de da pro­ba­mo da sta­vi­mo tač­ku na pri­ču o vi­si­ni mar­ži u Sr­bi­ji. Mno­go se o to­me pri­ča po­sled­njih me­sec da­na, a ne­do­volj­no se pra­vi raz­li­ka iz­me­đu bru­to mar­že, pro­fit­ne mar­že, pro­seč­ne mar­že.

Ko­va­če­vić: Po­sto­je ve­li­ke raz­li­ke i ni­je la­ko go­vo­ri­ti pre­ci­zno o pro­seč­noj mar­ži, jer se ve­li­ke ko­li­či­ne ro­be pro­da­ju na ak­ci­ja­ma. Ali, uko­li­ko ho­će­mo da go­vo­ri­mo o stvar­noj ra­zli­ci iz­me­đu na­bav­ne i pro­daj­ne ce­ne ne­kog pro­iz­vo­da u ma­lo­pro­da­ji, ona kod nas iz­no­si 17-18 od­sto u pro­se­ku, što zna­či da je za ne­ke ar­ti­kle ma­nja, a za ne­ke ve­ća. Osim to­ga, tr­go­vin­sko pred­u­ze­će se ne otva­ra za ma­nje od 15 ili 16 od­sto mar­že jer s ma­nje od to­ga jed­no­stav­no ne mo­že da se pre­ži­vi, ni­ti da se po­zi­tiv­no po­slu­je. Pri­me­ra ra­di, naj­ve­ći pro­iz­vo­đač še­će­ra u Sr­bi­ji je imao pro­fit od 17 od­sto. A mi bi­smo s de­set pro­ce­na­ta tre­ba­li da pla­ti­mo i rad­ni­ke, i tro­ško­ve po­slo­va­nja, i da za­ra­di­mo.

Un­ko­vić: Sve ana­li­ze uka­zu­ju na to da su kod nas mar­že ne­što ve­će ne­go na za­pa­du i ne­go u re­gi­o­nu, a sva­ka dr­žav­na me­ra ima i po­zi­tiv­ne i ne­ga­tiv­ne efek­te i to je uvek hod po ži­ci. Ali, bit­no je da ima vi­še po­zi­tiv­nih i to je slu­čaj sa ovom ured­bom. Mo­že­mo da di­sku­tu­je­mo o to­me da li u Sr­bi­ji ima mo­no­po­la ili ne i da li su zbog to­ga ce­ne hra­ne vi­so­ke. Ja mi­slim da ih ima u mno­gim obla­sti­ma i ne sla­žem se da baš kod nas pro­iz­vod­nja od­lič­no sto­ji. I mi­slim da je ugro­že­ni­ja od tr­go­vi­ne. Re­še­nje je u sma­nji­va­nju op­te­re­će­nje za­ra­da. Ako da­nas na je­dan di­nar ne­to pla­te ima­te op­te­re­će­nje od 1,7 bru­to, to je ne­iz­dr­ži­vo. Osim to­ga, po­tro­ša­či su u Sr­bi­ji ugro­že­ni i oni će sa­da u jed­noj me­ri ose­ti­ti olak­ša­nje. To će bi­ti naj­ve­ći po­zi­tiv­ni efe­kat ova­kve od­lu­ke.

Ko­va­če­vić: Sla­žem se, ali ima­će­mo krat­ko­roč­nu si­tu­a­ci­ju da će po­je­di­ne ce­ne da pad­nu, i to uglav­nom ce­ne du­go­traj­nog mle­ka i me­sa. I lju­di će ima­ti ko­rist. Ali, ono če­ga bi svi tre­ba­lo da bu­du sve­sni je­su po­sle­di­ce. Bi­će ve­o­ma lo­še to što će ve­li­ke tr­go­vi­ne, od­no­sno ve­li­ki tr­go­vin­ski lan­ci, ovo pre­ži­ve­ti, ali za ma­le ne ve­ru­jem. Ma­le sa­mo­stal­ne tr­go­vin­ske rad­nje, ko­je uglav­nom pro­da­ju osnov­ne na­mir­ni­ce na ko­je je sa­da mar­ža ogra­ni­če­na, ovo ne­će mo­ći da pre­ži­ve. Efek­ti ove ured­be će bi­ti i to da će se po­ve­ća­ti si­vo tr­ži­šte, ma­li će ne­sta­ti, a ve­li­ki igra­či će po­sta­ti još ve­ći.

Po­li­ti­ka: Ko­li­ko za­ra­đu­ju tr­gov­ci u Sr­bi­ji da­nas?

Ko­va­če­vić: Pro­fit­na sto­pa u tr­go­vin­skim lan­ci­ma iz­no­si iz­me­đu je­dan i dva i po od­sto. I ne pre­ko to­ga. A, u isto vre­me, pro­iz­vo­đa­či pro­iz­vo­da či­je su ce­ne sa­da ogra­ni­če­ne ima­ju pro­fit­ne sto­pe od šest ili se­dam od­sto.

Un­ko­vić: Mi ima­mo pa­ra­doks da ima­mo su­fi­cit u iz­vo­zu po­ljo­pri­vred­nih pro­iz­vo­da, a da su ce­ne hra­ne kod nas naj­vi­še u re­gi­o­nu. Tu tre­ba na­pra­vi­ti jed­nu ozbilj­nu ana­li­zu. Oti­đi­te u Cr­nu Go­ru ili Re­pu­bli­ku Srp­sku, pa će­te vi­de­ti.

Ko­va­če­vić: Na­še tr­ži­šte je mo­no­po­li­zo­va­no, ali ne u tr­go­vi­ni jer je to vi­še pu­ta is­pi­ti­va­no, pa i ne­dav­no ka­da je „De­lez” do­la­zio. Me­đu pro­iz­vo­đa­či­ma bi tre­ba­lo is­pi­ta­ti mo­no­po­le. Dru­gi uzrok vi­so­kih ce­na hra­ne su ogrom­na jav­na po­tro­šnja i op­te­re­će­nja po­slo­va­nja. Za­to je hra­na sku­plja, a ne zbog na­ših mar­ži.

Un­ko­vić: Ja mi­slim da kod nas još ima pro­sto­ra za do­la­zak no­vih tr­go­vin­skih la­na­ca. I oni će do­ći, i već sa­da ima pre­go­vo­ra s ne­ki­ma od njih. Jer ne sto­ji vi­še te­za da Sr­bi­ja ni­je otvo­re­na pre­ma stra­nom ka­pi­ta­lu. Mi sa­da vi­še ne­ma­mo ni­je­dan ve­li­ki la­nac ma­lo­pro­da­je s ve­ćin­skim do­ma­ćim ka­pi­ta­lom.

Ko­va­če­vić: Stra­ni lan­ci ne­će do­ći kod nas. Raz­log su ma­li pro­me­ti i ma­le za­ra­de.

Po­li­ti­ka: A „Lidl“?

Ko­va­če­vić: On sa­mo is­pi­tu­je tr­ži­šte i to će ve­ro­vat­no ra­di­ti još dve, tri go­di­ne. Nji­ma, za­pra­vo, sme­ta­ju gra­ni­ce i pod­le­ga­li bi ca­rin­skim pro­pi­si­ma, bu­du­ći da nu­de ogrom­nu ko­li­či­nu svo­jih rob­nih mar­ki ko­je bi mo­ra­li da uvo­ze.

Po­li­ti­ka: Ka­kvo je sta­nje srp­ske tr­go­vi­ne da­nas?

Un­ko­vić: Ni­ko ni­je za­do­vo­ljan i ni­ko ne sto­ji do­bro, kri­za je. Ali nig­de vi­še ne­ma pot­pu­nog li­be­ra­li­zma i dr­ža­va se svu­da me­ša. Za­to je ova ured­ba u ovom tre­nut­ku do­bar po­tez. Ni­je to po­vra­tak kej­nzi­ja­ni­zmu jer ne tre­ba ići iz kraj­no­sti u kraj­nost, ali kom­bi­na­ci­jom tr­ži­šta i dr­ža­ve svet sve či­ni ka­ko bi sa­vla­dao kri­zu. Za­to tre­ba da se iz­dvo­ji od­re­đen broj so­ci­jal­nih pro­iz­vo­da i da se o nji­ho­vim ce­na­ma stal­no vo­di ra­ču­na.

Ko­va­če­vić: Ja mo­ram da is­tak­nem po­no­vo da je tr­go­vi­na u Sr­bi­ji ve­o­ma op­te­re­će­na. Mi pre­u­zi­ma­mo pro­pi­se iz Evrop­ske uni­je ko­je ni­smo sprem­ni da pri­me­ni­mo. Evo pri­me­ra. Pro­seč­na va­ga ko­ju uvo­zi­mo, jer je kod nas ne­ma, ko­šta oko 1.500 evra. Ta va­ga u Sr­bi­ji, u na­šim mar­ke­ti­ma, me­ri u pro­se­ku od 20 do 30 ki­lo­gra­ma me­sa dnev­no. U isto vre­me, u raz­vi­je­nim ze­mlja­ma Evrop­ske uni­je, njom se me­ri od 200 do 300 ki­lo­gra­ma me­sa. To po­ka­zu­je ka­kva je ov­de pro­duk­tiv­nost. Ima­mo za­pad­no­e­vrop­ske tro­ško­ve, a srp­ske pri­ho­de. Ove go­di­ne ima­mo pad u ma­lo­pro­da­ji od 17 od­sto. Za­to mi­slim da je ovaj vid vo­đe­nja so­ci­jal­ne po­li­ti­ke ne­a­de­kva­tan, jer vi sa­da ima­te si­tu­a­ci­ju da naj­bo­ga­ti­ji lju­di u ze­mlji ku­pu­ju pro­iz­vo­de po istim ce­na­ma kao i naj­si­ro­ma­šni­ji. Tre­ba po­ma­ga­ti one ko­ji ne­ma­ju nov­ca.

Po­li­ti­ka: A ka­ko bi­ste to ure­di­li u tr­go­vi­ni?

Ko­va­če­vić: Vr­lo jed­no­stav­no, po­sto­je so­ci­jal­ne kar­te i pro­ce­du­re za utvr­đi­va­nje to­ga ko su ti ko­ji ne­ma­ju do­volj­no. Ja sam za to, a to dr­ža­va to tre­ba da ura­di. Ja že­lim da ka­žem i da će­mo zbog sve­ga ovo­ga mi kao Uni­ja po­slo­da­va­ca Sr­bi­je po­kre­nu­ti sud­ski po­stu­pak pro­tiv ove ured­be.

Po­li­ti­ka: U če­mu vi­di­te osnov za po­kre­ta­nje po­stup­ka?

Ko­va­če­vić: Ured­ba se po­zi­va na član 46 Za­ko­na o tr­go­vi­ni, ko­ji, da pa­ra­fra­zi­ram, ka­že da u slu­ča­ju po­re­me­ća­ja na tr­ži­štu, a to zna­či u slu­ča­ju po­sta­ja­nja mo­no­po­la ili ne­sta­ši­ca, dr­ža­va mo­že da in­ter­ve­ni­še. Mi u ovom tre­nut­ku ni­ti ima­mo mo­no­po­le, to je Ko­mi­si­ja za za­šti­tu kon­ku­ren­ci­je utvr­di­la, ni­ti ne­sta­ši­ce, jer sve­ga ima na ra­fo­vi­ma. U to­me vi­di­mo osnov za po­kre­ta­nje po­stup­ka.

Un­ko­vić: Mi­slim da ne­ma raz­lo­ga za to, iako ni­sam prav­nik. Prav­ne slu­žbe Vla­de i mi­ni­star­sta­va uvek da­ju oce­nu to­ga da li je ne­ki pro­pis ko­ji se do­no­si u skla­du sa Usta­vom i za­ko­ni­ma ili ni­je. O to­me se uvek vo­di ra­ču­na.