Premijere maestra Dinića
Србољуб Динић, на проби с оркестром у коме су и колеге са студија (Фото Н. Плескоњић)
Umetnički direktor i šef dirigent Bernske opere Srboljub Dinić, srpsku Novu godinu (po Julijanskom kalendaru) večeras pretežno radno dočekuje: na Kolarcu, s orkestrom Beogradske filharmonije, pevačima Anetom Ilić, Dejanom Maksimovićem i Nikolom Mijailovićem, horom „Obilić”, AKUD „Krsmanović” i publikom, s kojom se ovde baš nije često sretao. Ovo je četvrti u ciklusu novogodišnjih koncerata našeg najvećeg orkestra u tekućoj sezoni, a na čijoj će se prazničnoj muzičkoj trpezi naći dela ruskih i srpskih kompozitora: Čajkovskog, Borodina, Rimskog Korsakova, Biničkog i Logara. I da podsetimo: u tom ciklusu preostao je još jedan „doček” – kineske Nove godine, narednog petka.
Maestro Dinić, umetnik u punoj snazi, ali i s puno obaveza, retko se predstavljao publici grada u kojem je završio studije (na odseku za klavir), a tek neznatno više u svom rodnom Nišu. Razgovarali smo s njim pre pet godina, posle koncerta, takođe na Kolarcu, samo tada je na podijumu bio sa Simfonijskim orkestrom RTS. Bio je to prvi koncert s njima, a sada se priča ponavlja s Beogradskom filharmonijom.
Posle prvog susreta, prve probe s orkestrom, dirigent je izjavio:
– Priznajem da sam, posle višegodišnjeg boravka i brojnih nastupa u inostranstvu, jako uzbuđen pred svoj prvi koncert s Beogradskom filharmonijom. Pratim njihov rad i drago mi je što vidim da je orkestar puno napredovao i da im dolaze izuzetni dirigenti i solisti. Takođe sam ponosan što je Filharmonija neverovatno unapredila imidž i da se o njima na Zapadu već puno priča... Govore da su najbolji orkestar od Istanbula do Beča. Prvi dan probe protekao je veoma lepo, oni su odlični muzičari i svi jako ljubazni. Sreo sam tu i kolege sa studija, svoje klasiće, neke jedva prepoznao. Dosta je godina prošlo, dan uoči koncerta, koji s nestrpljenjem očekujem, ja proslavljam 43. rođendan.
U svetu muzike mnogi životni putevi krivudaju, meandriraju, pravci se menjaju na velikim i malim raskršćima. Tako je i Srboljub Dinić, koji je od svoje pete godine za klavirom i koji je završio studije kao diplomirani pijanista, preko tih dirki stigao do dirigentske palice i do ovog lepog mesta u operskoj kući u prestonici Švajcarske. Poreklom iz niške muzičke porodice, on se još u đačkom dobu lomio između muzike, s jedne, i sporta (stigao je do omladinske reprezentacije u rukometu) i nekog pragmatičnijeg zanimanja, s druge strane. Koja je strana pretegla – vidimo.
Njegova karijera, kaže u šali, nekako je u znaku slova B: Beograda gde je studirao i kao pijanista-korepetitor krenuo u svet, Bazela i Bona gde se spremao za dirigenta, Berna koji je već dosta godina njegova glavna adresa. A šta se tokom proteklih pet godina, između naša dva susreta, događalo? – upitali smo dirigenta Dinića.
– Osim redovnih poslova u Bernskoj operi, ja sam već tri godine stalni gost u operi „Masimo” u Palermu, zatim u „Štac operi” u Štutgartu, na značajnom operskom festivalu u Savonlini u Finskoj... Kad sve što radim u Bernu i u gostima stavim na gomilu, nakupilo se dosad više od 50 operskih i operetskih naslova, da ne govorim o koncertima simfonijske muzike i drugim muzičkim poslovima.
U tom njegovom operskom moru evo i prvog projekta u Beogradu: došao je i na prve probe Bizeove „Karmen” u Narodnom pozorištu, koju režira Nebojša Bradić. Ovo je jedna njegova zaista paklena radna nedelja u Beogradu: provodi je na probama u trouglu BGF – Narodno pozorište – Krsmanac. S novim prolećem pojaviće se i ta nova „Karmen” na beogradskoj sceni, u Zagrebu ga čeka Janačekova „Jenufa”, u Bernu Vagnerov „Holanđanin lutalica” i Rosinijeva „Pepeljuga”... Toliko o najaktuelnijim premijerama.
Kao dominantno operski dirigent on ima i jednu malu preporuku svojim večerašnjim domaćinima:
– Neko je rekao da je najveći kvalitet Bečke filharmonije što povremeno svira i u teatru. Ja bih to preporučio i našem izvanrednom orkestru, makar to bila i povremena koncertna izvođenja operske muzike. To iskustvo čini orkestar još fleksibilnijem. I dobro dođe, baš kao večeras, gde ima pevača.