Pleve radnici iz EU
Гвозден Илић у новом пластенику (Фото Г. Оташевић)
TRBUŠANI – Kostel i Ciprijan imaju kod gazde 12 evra po danu, stan sa kupatilom i TV, hrane se kao ukućani i već su se odomaćili u Trbušanima. Dvojici Rumuna ponekad se pridruži Kostelova supruga Marijana kako bi i ona što zaradila i, mada je njihova država od pre nekoliko dana u Evropskoj uniji, ostaće ovde da i dalje pleve povrtnjak kod Ilića.
– Kod nas su godinama, imaju sve neophodne papire naših vlasti i vode se kao lica na privremenom radu kojima se dozvola produžuje tromesečno. Porodice im žive u jednom mestu uz moldavsku granicu, mislim da su zadovoljni kod mene, a ni ja nemam primedbi na njihov rad – kaže domaćin, Gvozden Ilić (53).
Porodica povrtara iz pomoravskog sela kod Čačka već dugo je na glasu po robi i poslovnosti, i želi da tako ostane. Zbog toga su, na 70 dosadašnjih ari pod plastenicima, onomad dodali još dva italijanska od po 700 kvadratnih metara, kao poslednju reč tehnike.
– Visoki su 5,20, široki 10 metara i imaju bočno otvaranje do 2,60. Reč je o duplim folijama, od po 200 mikrona, među koje se kompresorima ubacuje vazduh i stvara termička izolacija. Ove godine pod kupolu ćemo postaviti kompjutere, jer je predviđeno da oni doziraju kalcijum, kalijum i puštaju kišu sa krova, i uselićemo bumbare – veli Gvozden.
Pod jednom od novih kupola već raste 13.000 struka salate. U ovoj pokrivenoj njivi nema dangube, davaće 2,5 kulture godišnje. Kvadratni metar plastenika platili su 24 evra, uskoro će kupiti još jedan od sedam ari.
– Nismo se zaduživali, ali smo zaradu iz prethodnih godina morali da uložimo u proširenje posla. Jer, počelo je da se događa da nemamo dovoljno robe za stalne kupce, ma kako neobično zvučalo.
Gvozden se poslu učio uz oca Draga (81) i sad to prenosi na sina Pera (28), trudeći se da uvek gleda malo dalje. Na sedam hektara seje beli kukuruz i vodeći je proizvođač proje u ovom kraju, ima još hektar i po povrća na otvorenom, i od prošlog leta glavni je snabdevač "Merkator" centra u Čačku, sa svojih 19 povrtarskih biljaka.
To je svakodnevna obaveza zbog koje je morao da nabavi telefaks, radi prijema tačnih porudžbina. Ima bar-kod na kesama sa projinim brašnom, daje robu u Zavod za zaštitu zdravlja na pregled zbog pesticida, i u svom skladištu čuva mašinu za dezinfekciju zemljišta, vrednu 40.000 evra. Ta donacija iz Italije data je, preko Poljoprivredne stanice u Čačku, na korišćenje Iliću i još četvorici povrtara iz sela. Jesenas, u ovom domaćinstvu instalirano je postrojenje za potpunu preradu otpadnih voda.
U najpipavijem delu posla – izboru kultura, količina i vremena sejanja – Gvozden ne može da se pouzda na uređaj ili mašinu, mora iz glave. Ima li neki svoj program za to?
– Imam. Pažljivo pratim, pre svega, šta se događa i menja na pijaci. Ranije smo, recimo, prodavali dva-tri kilograma brokolija za čitavu sezonu, sada ide 40 kilograma dnevno. Ali, zato pada prodaja karfiola. Sa druge strane, pretprošle godine dobro je prodavan jesenji karfiol i mnogi su verovali da će se to ponoviti prošle jeseni, a ja sam pripremio karfiol za avgust i pogodio.
Bar još toliko važnih podataka Ilić dozna u prodavnicama semena. Prema prodatim količinama, može pouzdano da predvidi šta će ostali povrtari izneti na tezge za nekoliko meseci, i na osnovu toga pravi svoj plan koji ga još nije prevario.