Štoperica za sudije

13. 01. 2012. 22:00

Илустрација Новица Коцић

Svaki peti sudija u Srbiji ove zime piše dnevnik. Bez obzira na to kada je došao na posao, on svakoga dana upisuje šta je radio i koliko mu je vremena bilo potrebno za proučavanje spisa, ispitivanje okrivljenog, saslušanje svedoka, pisanje presude i sve druge takozvane procesne radnje.

Četiri stotine sudija u 37 sudova u Srbiji vodi dnevnik od 1. novembra 2011. i završiće ga do kraja februara 2012. godine. Odlukom Visokog saveta sudstva predviđeno je da se dnevnici popunjavaju tokom tri meseca, ali budući da januar zbog praznika nije naročito pogodan za ocenu brzine rada u sudovima, projekat će najverovatnije biti nastavljen i tokom februara.

Reč je o USAID-ovom programu u koji su uključeni prekršajni, privredni, osnovni, viši, apelacioni sudovi i Upravni sud.

Dnevnici neće otkrivati koliko je vremena sudija proveo na poslu već koliko mu je vremena potrebno za svaku pojedinačnu radnju u postupku, ali se pritom podaci upisuju odvojeno za „jednostavne”, „složene” i „izuzetno složene procese”.

– Nama nije važno da li je sudija započeo svoj radni dan u pola osam ujutru, da li jeotišao sa posla u pola četiri ili u osam uveče. Važno je da on zapisuje procesne radnje, kao što su priprema za glavno ročiše, saslušanje svedoka, ili uviđaj tokom vikenda, kao i vreme koje mu je bilo potrebno za svaku od tih radnji, na primer saslušanje od 11.15 do 12.15 – objašnjava Nikola Vojnović, zamenik menadžera projekta.

Već tokom prva dva meseca „pisanja dnevnika” prikupljeno je mnogo dragocenih podataka, a svi automatski odlaze u jedinstvenu bazu podataka.

–Ako za saslušanje svedoka u određenoj vrsti postupka sudiji u jednom slučaju treba 15 minuta, a u drugim slučajevima pola sata ili sat, baza podataka sama određuje prosečno vreme trajanja te radnje. Sabiranjem i deljenjem vremena svih faza postupka dobijamo prosečno vreme potrebno za određenu vrstu postupka određene težine. Tako na kraju imamo podatke o prosečnom vremenu koje je potrebno da se završi jednostavan, složen i izuzetno složen sudski predmet – kaže Vojnović.

Kada se vođenje dnevnika završi, stručnjaci USAID-a imaće precizne podatke o broju sudija, predmeta po sudiji i očekivanom prilivu predmeta u krivici, parnici, prekršajima, porodičnim, radnim, privrednim, upravnim i drugim sporovima. Njihov izveštaj za Visoki savet sudstva biće gotov na proleće i tada će se znati da li je Srbiji potrebno više ili manje sudija.

– Merenje obima sudijskog posla biće od velike koristi i za bolju raspodelu predmeta među sudijama. Ako se pokaže da je prosečno vreme za saslušanje svedoka u krivici, na primer, 40 minuta, onda će sudija koji taj posao obavi za 15 minuta biti na dobitku u vremenu, ali će mu za isti posao u nekom drugom predmetu biti potrebno sat i po – kaže menadžer projekta Sonja Prostran.

Krađa, sa samo jednim optuženim, zahteva manje vremena od prevare u kojoj je učestvovalo više optuženih. Zato nije dobro da jedan sudija ima najviše složenih predmeta, a da neki drugi dobija u rad većinom jednostavne predmete. Cilj je da sve sudije dobiju u rad približno jednak broj jednostavnih, složenih i izuzetno složenih predmeta.

Sonja Prostran ističe da je 400 sudija koji vode dnevnike prilično reprezentativan uzorak, jer je to otprilike petina svih sudija u Srbiji. Oni beleže samo svoje vreme, a ne i vreme svojih kolega.

Merenje obima sudijskog posla je sastavni deo „Projekta podele vlasti”, koji sprovodi USAID, a direktor ovog programa je Patrik Vujčik.

–Projekat je dizajniran da olakša Srbiji da uđe u Evropsku uniju, tako što bismo pomogli da se vlast ravnomernije rasporedi između tri grane, a da sudovi budu efikasniji – kaže Vujčik za „Politiku”.

Metod merenja predmeta po težini na osnovu sudijskog vremena, već se sprovodi u mnogim evropskim zemljama i u Americi, kaže on. U Srbiji bi trebalo da pomogne boljoj organizaciji rada sudova, jer se svi predmeti iste vrste pogrešno smatraju jednakim, iako je očigledno da se vreme potrebno za dva krivična ili parnična postupka može znatno razlikovati.

–Ako pravosuđe u Srbiji bude koristilo ovaj program, onda će sprovođenje pravde biti otvorenije, efikasnije i na bolji način će moći da odgovori potrebama građana.Nisu svi premeti jednako teški za rešavanje. Neki zahtevaju manje a neki više sudijskog vremena. Zato je ovaj sistem pravedniji prema svima, uključujući i sudije, pravedniji nego kada se predmeti raspodeljuju bez kriterijuma složenosti – kaže Patrik Vujčik.

Iako je rad naših sudova često kritikovan, Vujčik ističe da u Srbiji postoji veliki broj sudova koji vrlo dobro i efikasno rade.