Prvi čas za grebanje ploča

17. 01. 2012. 22:00

Оно што ми ра­ди­мо је пра­во сви­ра­ње на не­кој вр­сти рит­мич­ког ин­стру­мен­та, каже Раде Скло­пић

Da neka srpska bakica poželi da pođe stopama sedamdesettrogodišnje Poljakinje Vike Šmit, koja svake večeri u klubu staje za miks-pult i pušta vršnjacima savremenu muziku, ne bi morala da pretražuje Internet ili vuče unuka za rukav kako bi joj odao trikove didžejeva. Bilo bi dovoljno da se prijavi u školu za sviranje na gramofonu, koju će u centru za likovno obrazovanje u Šumatovačkoj ulici voditi didžej Rejd, prijateljima poznat i pod imenom Rade Sklopić a domaćim ljubiteljima muzike i kao član „Filtera”, benda koji sarađuje s Marčelom.

Luksuz da nađe učitelja za didžej veštine Rade nije imao kada ga je ta vrsta muziciranja privukla pre 11 godina. On se snalazio kao i slavni umetnici iz prvih generacija hiphop kulture, koji su do opreme dolazili kako su znali i umeli a sviranju su sami sebe podučavali, petljajući po dugmićima i otkrivajući razne zvukove koje su oni u stanju da ispuste.

– Tri godine mi je trebalo da skinem pokrete, naučim kako da ih kombinujem i shvatim kako se svira na gramofonu. Danas je drugačije. Već pet godina škola ima svuda po svetu, takmičenja za mlade talente se organizuju gde hoćete – objašnjava naš sagovornik koji je pre osam godina pobedio na državnom prvenstvu Švajcarske.

On dodaje da u Srbiju ipak još nije stigao ovaj trend.

– Zato mi je bilo naročito stalo da i ovde pokrenem radionicu gde bi klinci mogli da nauče osnove sviranja i pokupe glavne trikove koje će posle razrađivati i obogaćivati.

Nekada su tinejdžeri hteli da nauče da sviraju na gitari, ako ne zbog toga što su se zaista nadali muzičkoj karijeri a ono zato da bi umeli da izvedu poneku popularnu pesmicu u društvu i ispadnu face. Didžej pult nije baš zgodan za prenošenje kao gitara, ne može da se na leđima dotegli na plažu, a baš i nije instrument pogodan za romantične pesmice na koje devojčice odmah padaju. Uprkos tome, ima klinaca koji žele da ovladaju veštinom miksovanja.

– Osim onih koji se zadovolje osnovnim trikovima, ima i momaka koji su zainteresovani i za naprednije veštine, poput skrečovanja i bit džaglinga. To zahteva i vreme i trud.

Škola za sviranje na gramofonu zvuči pomalo kao časovi kreativnog pisanja na već postojećim knjigama. Ali, kako Rade objašnjava, nije istina da didžejevi samo vrte ploče i nasumično ih ponekad zagrebu da bi proizveli čudan zvuk.

– Ono što mi radimo je pravo sviranje na nekoj vrsti ritmičkog instrumenta. Raznim tehnikama razlažemo note na osmine, triole... Ključni su preciznost i brzina, kombinovanje poteza kako bismo iskombinovali ritmove i prepleli zvukove dok ne dođemo do kompletne melodije – objašnjava Rade.

----------------------------------------------

Putujući hiphop učitelj

Šumatovačka nije prvo mesto gde će Rade nastupiti kao muzički profesor. Učenike je izvesno vreme primao u Skoplju, radionice u Beogradu je održao i 2007. godine i lani, zadržavao se kratko u još nekim mestima, tako da je bio nešto poput putujućeg hiphop učitelja. Ovog puta mu je namera da otvori stalnu školu, koja bi rad prekidala samo u toku leta.