Dačić preko plota

30. 01. 2012. 22:00

Bezbednosna procena je omanula.

Srebro na kraju evropske rukometne priredbe nije zataškalo gorke slike napada na hrvatske navijače u Novom Sadu. Napada sekirama, bejzbol palicama i kamenicama, dakle, smrtonosnim oružjem.

Umesto da ministar policije Ivica Dačić naloži istragu ko i zašto nije pravovremeno procenio kako da najbolje zaštiti navijače iz Hrvatske, apelovao je na svest huligana rečenicom:„Nemojte da budete kao Hrvati, kad mi odemo kod njih.” I kada je već bilo reakcija da takva izjava nije „politički korektna” jer ne smiruje napetosti, ministar je u nešto izmenjenom obliku ponovio boraveći u Crnoj Gori.

Vrapci, a ne ministar, znali su veoma dobro da će se naći gomila onih koji će nasrnuti na goste sa šahovnicom. Umesto praćenog konvoja, prstenova sigurnosti, antidiverzionih mera i svega onoga što rade i preduzimaju u takvim okolnostima sve policijske snage sveta, prvi ljudi policije dopustili su da se dese napadi na ljude i automobile, da takva ružna slika ode u svet. A taj svet svakako neće ići u istoriju, neće tražiti šta je nekada bilo. Svet živi danas. Juče je prošlo, ne možemo ga promeniti.

Zakon o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama je odavno usvojen, postoji i Nacionalno fudbalsko informativni centar pri policiji koji ima punktove u svim većim gradovima. Uprkos svemu, ništa na vreme nije preduzeto, mada se vodeći ljudi policije hvale da znaju moguće izazivače i vođe nereda, a koje su, da su hteli, mogli po zakonu, preventivno da „izoluju”.

Tek posle svegakao đaci na popravnom ispitu, dosetili su se i postavilipet hiljada policaja od granice do „Arene” i nazad.

Ne treba mnogo analiziratida bi se shvatilo da je Dačić u ovom slučaju više govorio kao predsednik Socijalističke partije, nego kao ministar policije i vicepremijer Srbije. Uz sve one prethodne izjave o podeli Kosova, o ratu kao instrumentu zaštite srpskih nacionalnih interes, ova izjava se uklapa u ikonografiju predizbornog pridobijanja glasača.

Reč je, dakle,o izjavi visokog državnog službenika kojeg svi plaćamo, a koji svoj „kompas” mora da usmeri u opštem interesu. Njegova obaveza je da štiti red i mir u zemlji. Naravno da bi mnogi, pa i on, bili srećniji kada bi iskorenili huliganstvo. Unedostatku Hrvata kao objekata mržnje, nasilnici sa crveno-belim šalovima jure one sa crno-belim i obrnuto. Nasilje nije uvek i samo nacionalističko, ono je mnogo šira i patološki opasnija pojava. Uostalom, ministar zna da je u obračunima dve frakcije navijača Partizana jedan mladić ubijen krajem prošle godine. To nema nikakve veze sa tamo njima i njihovim ponašanjem prema nama. Kao što sa njima nemaju nikakve veze činjenice da je u Srbiji od 1990. godine ubijeno deset predsednika fudbalskih klubova, a da je u obračunima navijača 11 ljudi stradalo. To je naše nasilje i ministar policije mora da se bavi tim nasiljem, a ne da izgovore traži preko plota.