Mi Srbi želimo pobedu više nego iko drugi

30. 01. 2012. 22:00

Specijalno za „Politiku” od izveštača „Žurnala”

Melburn – Nije prošlo ni osam časova od trijumfa u najdužem grend slem finalu u istoriji, a Novak Đoković je ponovo bio na mestu uspeha. Nekoliko sati sna posle odbrane titule nisu bili dovoljni da se šampion Australijskog opena oporavi od šestočasovnog dvoboja sa Rafaelom Nadalom, ali to je sada najmanje važno.

Novak je odbranio titulu, stigao do petog trofeja velike četvorke, zacementirao broj jedan na svetskoj listi, stvorio uslove da postane prvi igrač od Roda Lejvera 1969. sa vezanim trijumfima na svim grend slem turnirima (mada ne u istoj sezoni), podelio sa Nadalom jedno od najkvalitetnijih finala u istoriji, u 25. godini već stekao status jednog od najboljih tenisera sveta svih vremena, ali i istakao kandidaturu da jednog dana bude sam na vrhu, bez premca u igri reketom i žutim lopticama.

I da mu svi ti istorijski brojevi koje će juriti u narednim godinama odole, Srbin će imati i te kako puno toga za nezaborav. U nedelju uveče i ponedeljak rano ujutro pokazao je da raspolaže neverovatnim šampionskim mozaikom, kombinacijom vrlina koju možda niko nikada nije posedovao.

On je fenomenalni tehničar, maestro koji nema nijednu manu u reketu; fanatični borac koji se ne predaje čak ni kada ne iskoristi brojne šanse, a onda se protivnik nađe u velikoj prednosti; izuzetni atleta koji može da trči i maraton i sprint, uvek samo sa jednim ciljem – pobedom.

Ono što će do juna golicati celokupnu svetsku sportsku javnost biće odgovor na pitanje može li da postane tek treći čovek u istoriji (posle Donalda Badža i Lejvera) koji je u nizu slavio na najvećim takmičenjima.

Srbin sada za sobom ima tri uzastopno osvojena grend slem pehara, u Vimbldonu, na Ju-Es openu i u Melburnu i ako pobedi na Rolan Garosu pridružiće se ovim besmrtnicima.

Jedina razlika će biti u činjenici da su oni to ostvarili u jednoj sezoni, a on u dve, ali kada se uzme u obzir koliko je tada bila slabija konkurencija i, što je još važnije, da su tri od četiri grend slema (Melburn, London i Njujork) bili igrani na istoj podlozi (travi) – onda je jasno da bi Đokovićev podvig bio još veći od njihovog.

Međutim pre priče o grend slemovima – dan posle velikih uspeha našeg sporta, Đokovićevog trijumfa u Melburnu, osvajanja zlata vaterpolista u Ajndhovenu i rukometnog srebra u Areni – jedno drugo pitanje se nameće:

U čemu je tajna srpskog sporta?

U želji. Ono što je presudno za svakog sportistu na najvišem profesionalnom sportskom nivou je želja za pobedom, posvećenost sportu i ljubav prema sportu koja odlučuje pobednika. A mi srpski sportisti smo imali jako puno problema u prošlosti sa razvojem, sa treninzima i sa uslovima ali to nas je nekako učinilo jačim fizički i psihički, jer želimo pobedu više nego iko drugi. Jer dolazimo iz male zemlje koju volimo svim srcem i želimo da joj podarimo uspeh počeo je Đoković svoju priču u jednoj od prostorija arene „Rod Lejver”.

Koliko medalja možemo da osvojimo na Olimpijskim igrama u Londonu?

Možemo više nego u Pekingu. Za početak ne treba biti preambiciozan. Ja bih rekao između pet i deset medalja jer imamo izvrsne sportiste. Odbojkaši, odbojkašice, vaterpolisti, sad i rukometaši, verujem da posle ovakvih igara mogu do medalje. S druge strane imamo i individualne sportiste. Čavić je uvek u toj grupi koji imaju šanse, a tu su i teniseri i atletičari. Olimpijske igre su jako prestižne, jedan od najvećih događaja u istoriji sporta. Svima je to privilegija i svako će od nas da se dobro pripremi i pruži maksimum.

Nekada je Lendl sve podredio kako bi osvojio Vimbldon, kasnije Sampras i Federer trijumfuju na Rolan Garosu. Da li ćete i vi tako postupiti sada kako biste u Parizu stigli do grend slema?

Iskreno, ove godine je Rolan Garos verovatno najveći cilj od sva četiri grend slema. Ali na svakom želim da dođem do trofeja i uveren sam da mogu to da postignem.

Da li ste imali vremena da se odmorite posle trijumfa?

Stigao sam u pet u hotel, zaista nisam imao snage da bilo šta slavim. Trudio sam se da što pre zaspim. Čitao sam knjigu, moja devojka je već spavala. Gledao sam najbolje trenutke sa meča, možete to da zamislite posle onoliko sati na terenu, ali jedno je gledati iz teniske perspektive, a drugo kao gledalac.

Gde najviše vremena provodite u Melburnu?

Moje omiljeno mesto je Botanička bašta i tu sam često. Tu radimo mnogo programa za opravak kako bih bio spreman za naredni izazov. Uživam u prirodi.

Pre nego što je osvojio Garos Federer je uvek imao problem Nadala. Znao je da ne može da ga pobedi na pariskoj šljaci. Vi to nemate? Možete li da osvojite Garos i postignete grend slem?

To je najveći zadatak koji možete da imate u tenisu. Uvek moramo da verujemo, već sam imao neverovatne uspone u poslednjih godinu i po. Na vrhuncu sam karijere, igram najbolje u životu. U Rimu i Madridu sam dobio uzastopno Nadala na šljaci. Igrao sam fantastično i protiv Federera u polufinalu na Rolan Garosu. Verujem da mogu do finala ove godine. Ali mnogo je turnira dotle, moj prioritet će biti grend slemovi i Olimpijada u ovoj godini.

Lejver je poslednji koji je to postigao, ali još 1969. Možete li vi sada da ponovite taj podvig?

Vreme je drugo, tenis je mnogo naporniji i konkurencija jača. Ali sve je moguće, ne smem da žurim, moram da razmišljam samo o sledećem turniru. To je najveći izazov u tenisu. Kako sada igram, uveren sam da imam igru da osvajam titule na svim turnirima

Koliko je važno osvojiti Australijski open?

Veoma jer je to najbolji mogući start sezone. Svaki igrač želi da počne novu godinu uspehom i da na toj pobedi jaše u nastavku. Krajem 2010. osvojio sam Dejvis kup, pa na početku 2011. Australijski open i to mi je dalo krila. Sa trijumfom u Melburnu imate vetar u leđa, potpuno drugačiji psihološki odnos.

Da li vam je Nadal rekao nešto posle finala u svlačionici?

Nisam video Rafu, mora da je bio veoma razočaran posle takvog neuspeha. Žao mi je što je neko morao da izgubi ovakav meč jer je jedan u istoriji. Obojica smo zaslužili da pobedimo. Nadam se da ćemo imati još ovakvih mečeva.

Rekli ste da planirate igranje u Monte Karlu, a da li ćete učestvovati i na „Srbija openu” u Beogradu?

Prošle godine sam dobro odlučivao šta da igram, u talasima. Australija je jedan talas, pa odmor. Pa Indijan Vels i Majami, pa dalje. Videćemo kako će se ova sezona odvijati. To moramo opet da uradimo. Biće mi teško da odlučim šta da žrtvujem, a nešto ću morati jer ne mogu da igram sve. Sada preskačem Dejvis kup, to neću moći da igram. Moram da se dogovorim sa timom šta je bolje za mene. Posle Majamija imam dve nedelje do Monte Karla, a obično je jedna. Monte Karlo je jedan od mojih omiljenih turnira, posle Rolan Garosa. Tu živim, tu znam ljude i bio sam veoma tužan što nisam mogao da igram prošle godine.

Imate pet grend slem trofeja, šta planirate dalje?

Osećam da u meni ima još velikih titula u karijeri, da postignem još više. Nekada sam osećao superiornost Rafe i Rodžera protiv svih tenisera. Uvek su pobeđivali, uvek znali šta treba da urade. Ja sam do 2011. imao mnogo sumnji da li ću uspeti, da li ću biti broj jedan, da li ću osvojiti Vimbldon. Ali uvek sam imao oko sebe ljude koji su me ubeđivali da mogu da postignem sve to. Nije kliše reći da morate da budete pozitivni, stvarno je tako, morate da gurate sebe.

Zašto ste najbolji?

Posle Ju-Es opena osećao sam da sam ispunio sebe kao tenisera u samo devet meseci osvojivši tri grend slema i pet mastersa 1.000. Uvek sam pokušavao da napravim prioritet u grend slemovima ali nisam uspevao da odigram „A” igru u završnicama protiv Federera i Nadala, kao što oni to mogu. Sada imam i ja to, naučio sam kako da se ponašam u najvećim mečevima najvećih turnira. To je proces. Bio sam tri godine broj tri, Marej je bio broj četiri. Uvek smo se borili za vrh, ali su Rafa i Rodžer bili prejaki. Imali su psihološku prednost nad svakim. Ali oni su me naučili šta treba da uradim da bih osvajao grend slemove. Rafa i Rodžer su uvek bar u polufinalu grend slema.

Kakav osećaj imate kada igrate?

Ponekad mi se zaista čini da igram bez napora, većina vrhunskih igrača može to da objasni na isti način. Prilika je toliko velika, igrate sa najvećima i nemate drugi izbor nego da pružite maksimum, velika je stvar biti na takvom nivou.

Odigrali ste 11 časova fantastičnog tenisa u dva najvažnija turnirska duela?

Meč u finalu je bio neverovatan, ali i meč protiv Mareja je bio fantastičan. Jako je teško danas dobiti servis, oni fantastično vraćaju udarce. Rekao sam Lejveru da bismo svi voleli da igramo servis i volej, ali ne može.

Koja vam je omiljena vrsta igrališta?

Najbolji sam na tvrdim podlogama. Pobedio sam tri puta ovde, pobedio na Ju-Es openu, osvojio bezbroj trofeja na takvim podlogama. Posle je šljaka, jer sam na njoj odrastao u Srbiji.

Koji momenat je presudio finale?

Kada sam sprečio da Nadal povede sa 5:2 u petom setu. Da je to uspeo, verovatno mi ne bi bilo spasa.

----------------------------------------------

Možda u Nišu kao navijač

Đoković sigurno neće igrati prvo kolo Dejvis kupa protiv Švedske na „Čairu” za dve nedelje, ali to ne znači da ga Niš neće videti.

– Još ne znam da li ću ići tamo. U Srbiju se vraćam za deset dana, videću možda dođem na meč da pozdravim drugove.

----------------------------------------------

Samo Rolan Garos fali

Francuski open, pariski gigant na šljaci, nedostaje Đokoviću u mnogim kombinacijama. Odakle god pogledate, svi putevi vode u Bulonjsku šumu.

Gotovo svim velikim igračima nedostaje po neki veliki trofej – Federeru Dejvis kup i olimpijska medalja u singlu, Nadalu Masters, Samprasu Garos, Lendlu Vimbldon, Borgu Ju-Es open i Melburn, Konorsu Garos...

Jedini koji ima ama baš sve je Andre Agasi. Osvojio je sva četiri grend slem trofeja, zlatnu medalju u Atlanti, Dejvis kup, Masters....

Zato je važno da Đoković jednog dana trijumfuje u Parizu. Bilo bi idealno ove godine kako bi zaokružio nekalendarski grend slem, ali čak i da to bude neke od narednih sezona, mnogo bi dobio.