Sumnja u zvaničnu verziju smrti

16. 01. 2007. 17:49

Бранко Миљковић (Фотодокументација "Политике")

NIŠ – Reditelj Miomir Miki Stamenković privodi kraju dokumentarni film o Branku Miljkoviću pod radnim naslovom "Pesnikov uzlet". Snimanje je završeno, film je u montaži i premijera bi mogla da bude već u februaru. Film je snimljen po scenariju Vidosava Petrovića koji je 1986. godine objavio knjigu uspomena na svog druga i prijatelja Branka Miljkovića pod naslovom "Pesnikov uzlet". Bila je to jedna od najčitanijih knjiga na području tadašnje Jugoslavije, jer je Petrović obelodanio i priču o pesnikovoj smrti u kojoj se izražava sumnja u zvaničnu verziju.
Kao Brankov mlađi drug iz Više mešovite gimnazije "Stevan Sremac" u Nišu, Petrović je bio u prilici da prati njegov život i pesnički razvoj, od dečačkih dana i literarne družine "Njegoš" u gimnaziji, do izrastanja u velikog pesnika i misteriozne smrti u Zagrebu 1961. godine.

– U Nišu smo stanovali u istom kraju, učili u istoj gimnaziji, a potom zajedno studirali na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Branko čistu filozofiju, a ja jugoslovensku i svetsku književnost. I vojsku sam služio u Beogradu, tako da sam pratio njegove dalje uspehe kada je dobio Oktobarsku nagradu grada Beograda i kad je otišao u Zagreb gde se, prema zvaničnim izveštajima obesio. Sahranjen je 14. februara 1961. godine na Novom groblju u Beogradu, priseća se Vidosav Petrović.

Film je snimljen u Nišu i Beogradu, uz obilnu muzejsku građu, a Miki Stamenković je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba, takođe, obezbedi potrebnu dokumentaciju. Za gledaoce će svakako biti zanimljiv deo o smrti velikog pesnika koji je svoj kraj nagovestio čuvenim stihom "Ubi me prejaka reč". Po rečima Vidosava Petrovića, autori filma nisu se bavili post skriptum tumačenjima pesnikovog kraja, ali prezentuju dokumentaciju iz koje se vidi da je skončao na tadašnjoj periferiji Zagreba. Film se završava Brankovom sahranom u Beogradu.

– Policija je saopštila da je najverovatnije izvršio samoubistvo, međutim, Brankovi roditelji nisu prihvatili zvanični izveštaj. Govorili su da se Branko nije ubio i da su na njegovom telu našli tragove nasilja. Branko je sahranjen kao veliki pesnik, uz sumnju u zvaničnu verziju njegove smrti. Nađen je kraj vrbe – u klečećem položaju, što se vidi i na fotografijama njegovog prijatelja, zagrebačkog pesnika Zlatka Tomičića. Fotografije je napravio i Brankov brat Dragiša Miljković koji je, nažalost, pre nekoliko godina umro. Pesnikov torzo bio je u takvom položaju, da očigledno nije mogao da visi, kaže naš sagovornik.

"On ovde nije mogao visiti. To se moglo dogoditi negde drugde, a da je ovde prinet", izjavio je Zlatko Tomičić u dvočasovnoj emisiji TV Beograd 1991. godine. Po mišljenju Vidosava Petrovića, koji je i sam bio učesnik emisije, te reči imaju težinu, jer su izgovorene neposredno pred raspad Jugoslavije.

Stihove u filmu govori Predrag Ejdus, muziku je napisao Žarko Stanković, dok je kamera bila u rukama snimatelja Jovice Krstića koji je već sarađivao sa Mikijem Stamenkovićem na nekoliko projekata, pored ostalih je snimio i film o Stevanu Sremcu. Film traje četrdesetak minuta.