Ko je i zašto zapalio Hilandar

02. 02. 2012. 22:00

Поређења са Деном Брауном не сметају: Вања Булић

Posle višegodišnjeg razmišljanja o tome da li je požar u Hilandaru slučajan ili podmetnut, novinar i pisac Vanja Bulić zaputio se prošle godine na Svetu goru i po povratku napisao roman „Simeonov pečat”.

Izdavač „Laguna” najavio je knjigu kao srpski „Da Vinčijev kod”, dok Bulić kaže da mu delo Dena Brauna nije bilo inspiracija, ali mu takvo poređenje ne smeta jer je novi naslov već posle nekoliko dana doživeo drugo izdanje. Priznaje da sličnosti ima – u korišćenju relikvija i u tome što je reč o nečemu manje poznatom, ali dodaje da je njegova priča uverljivija.

Triler u kojem se mešaju istorijske činjenice i piščeva mašta počinje dolaskom u Hilandar dvojice Srba, novinara i lažnog biznismena, od kojih jedan slučajno, a drugi „po zadatku” bivaju upleteni u pokušaj krađe kristalnog krsta sa Isusovom krvlju.

U obračunu obaveštajnih službi, i tajnih društava, na mestu nekoliko ubistava oni zatiču otisak pečata svetog Simeona. Uspevaju li da osujete vladare iz senke u pokušaju stvaranja „svetske crkve”, saznaće čitaoci knjige koja je juče zvanično predstavljena.

U Hilandaru ste bili prošle godine, ali inspiracija za roman potiče odranije?

Od požara 2004. pitao sam se ko ga je podmetnuo i zašto, ukoliko je podmetnut. Raspitivao sam se šta se sve od relikvija nalazi u Hilandaru i počeo da čitam literaturu, jer sam rešio da napišem roman u kojem će okosnica biti istorijske činjenice, i u koji ću uvući moderne junake. Razmišljajući šta bi neko mogao da ukrade, ako bi hteo to da uradi, došao sam do toga da bi to bio kristalni krst u kojem se čuva Isusova krv.

Da li Vam je pitanje ko je i zašto zapalio Hilandar poslužilo samo kao ideja za knjigu ili lično sumnjate u zvaničnu verziju?

Zvanična verzija jeste da se pomerio odžak pošto ga je neki potok potkopao, izleteo je oganj i zapalio manastir. Iz vazduha manastir izgleda kao jedna velika elipsa i čovek se zapita kako to da je polovina prema moru zapaljena, a druga je ostala cela iako su od istog materijala.

Šta Vam je boravak u Hilandaru značio za pisanje romana?

Video sam sve te obrede, kako izgleda život monaha, držao originalne povelje cara Dušana i Svetog Save i shvatio koliko je to bogatstvo. Video sam prostor u koji sam smestio junake knjige, čak sam merio koracima razdaljinu između hrama i konaka. Stvorio sam priču koja izgleda dosta uverljivo, a opet svako može da kaže i da je to samo mašta.

Šta je istina a šta mašta?

Mašta je samo zaplet, a sve ostalo je istina, sve priče o Hilandaru su istina ili legende koje sam čuo od monaha. Sve što ima veze sa tajnim društvima i tajnim službama smestio sam izvan zidina Hilandara da ne bih skrnavio manastir.

Zašto su u knjizi baš jezuiti ti koji žele da se dočepaju krsta sa Isusovom krvlju?

Oni su najmilitantnije krilo Katoličke crkve, obaveštajna služba unutar Vatikana.

----------------------------------------------

Nisam novinar Novak

Budući da je jedan od glavnih likova novinar Novak, čitaoci bi mogli da pomisle da ste to zapravo Vi?

Malo više sam u novinarskom smislu Veljko (drugi junak), jer dok sam bio u Hilandaru, provocirao sam pitanjima da bih saznao što više od monaha. Lik monaha Pajsija izgradio sam prema jednom tamošnjem monahu kojeg sam upoznao. Novinar se zove Novak zbog trenutno najcenjenijeg srpskog imena.