Molitva sa Obamom
Вашингтон: са молитвеног доручка (Фото Ројтерс)
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington – Juče je u Vašingtonu potvrđena tradicija, uspostavljena 1953: po 60. put je priređen „Nacionalni molitveni doručak”, na kome je, među oko tri hiljade zvanica, uvek i američki predsednik sa suprugom, potpredsednik, članovi kabineta i svi kongresmeni…
To znači da su ostalih nešto manje od 2.500 učesnika iz ostatka sveta, uključujući i Srbiju, iz koje je pozivnice za ovaj događaj, na kojima je grb Kongresa, dobilo njih desetak.
Ambasadi Srbije svoj dolazak su međutim najavili samo prvi potpredsednik vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar za dijasporu Srđan Srećković i lider SPO Vuk Drašković. Ostali – prinčevski bračni par Aleksandar i Katarina Karađorđević, predsednik Skupštine Vojvodine Šandor Egereši, poslanik G17 plus Vlajko Senić (koji je na ovom događaju osmi put), Vladimir Božović iz SNS-a i beogradski advokat Zdenko Tomanović –ovde su „privatno”.
Iako je ranije bio najavljen, u Vašington ovim povodom nije doputovao ministar inostranih poslova Vuk Jeremić.
Kao i svake godine, veliki jutarnji skup u balskoj dvorani u prizemlju hotela „Interkontinental” na Konektikat aveniji, delu grada u kome su strane ambasade (uključujući i srpsku), protekao je uz opsežne mere obezbeđenja, koje su podrazumevajuće s obzirom na to da je glavni gost bio predsednik Obama.
Valja objasniti da ovo inače nije „doručak kod predsednika”, već, uslovno rečeno, „doručak sa predsednikom”. Uslovno, jer je Obama (kao i svi njegovi prethodnici u Beloj kući), sa desetak VIP zvanica na posebnom podijumu, dok ostali, koji sede za stolovima za osmoro, imaju samo bliži ili dalji „pogled na predsednika”.
Ovde se sa pažnjom svake godine očekuje šta će, s obzirom na religijski karakter skupa, predsednik reći o svom odnosu prema veri. To posebno važi za Obamu, koji to ne ističe često, smatrajući da je reč o nečem intimnom i u svakom slučaju privatnom.
Ovo je, međutim, izborna godina u kojoj je važno odobrovoljiti i veliki broj hrišćanskih glasača, pa je Obama u jučerašnjoj 15-minutnoj besedi o tome govorio nešto direktnije, poručujući da je ovo „prilika da zajedno vidimo Božje lice”. Govoreći o ekonomiji i izlasku iz krize, ponovio je i lajtmotiv svih svojih govora u poslednje vreme – da je neophodna nacionalna solidarnost i da teret teškoća treba da podnesu svi, u skladu sa svojim mogućnostima, što je aluzija na njegov zahtev da najbogatiji sugrađani budu više oporezovani.
„Uvek je dobro kad se okrećemo svom kreatoru”, kazao je Obama, obrazlažući svoje uverenje da su i u politici važni moral i vrednosti „koje ne možemo da ostavimo pred vratima” (svojih kabineta).
Naravno, uprkos preovlađujuće hrišćanskom karakteru „doručka”, predsednik je, vodeći računa o verskom pluralizmu nacije pomenuo i sve druge vere, zaključujući rečenicom da je „Bog taj koji je nepogrešiv, a ne mi”.
Molitva se izvodi u kratkom držanju za ruke svih učesnika. Sam doručak, inače skroman (sok, voće, žitarice s mlekom ili jogurtom, koji učesnike košta 175 dolara po tanjiru), traje oko dva sata, mada zbog velikih mera bezbednosti, legitimisanja i bezbednosne kontrole svakog učesnika na ulazu, ceo događaj traje znatno duže.
Doručak je međutim samo jedan od događaja koji u Vašingtonu ovim povodom traju nekoliko dana. Zvanice, čiji se spisak sastavlja u Kongresu, a ne u predsednikovim službama, same plaćaju troškove puta i boravka, pa dolazak koriste i za neformalnu diplomatiju.
Potpredsednik i ministar Dačić se tako juče sreo sa kongresmenima Majklom Tarnerom i Dejnom Rorabaherom, koji su, kako je saopšteno iz njegovog ministarskog kabineta, „pokazali razumevanje” za njegovu ideju o „pravednom razgraničenju koje će omogućiti da se zadovolje srpski interesi na Kosovu i Metohiji”. Tarner i Rorabaher su inače republikanci, članovi Predstavničkog doma. Rorabaher je član Komiteta za spoljne poslove, a Dejna za oružane snage.
Dačić će boravak iskoristiti i za „sektorske” razgovore, s obzirom na to da je saradnja američkih službi za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma sa srpskim kolegama u usponu, za šta je dokaz i nedavni dolazak prvog policijskog atašea u ambasadu Srbije u Vašingtonu. Čast da bude prvi „policijski diplomata” pripala je Srđanu Spasiću.
Ministar Srećković danas u ambasadi ima susret sa predstavnicima dijaspore i Srpske pravoslavne crkve.
„Molitveni doručak” ovde nije i bez kontroverzi, pre svega zbog njegovog glavnog organizatora (Kongres je to samo formalno), konzervativne „Feloušip fondacije”, poznate i pod imenom „Familija”, kojoj se zamera tajnovitost u eri sveopšte transparentnosti. Njeno članstvo je tajno, nemaju veb-sajt (pa dakle nema ni javnog uvida u spisak zvanica). Pripisuju joj se međutim velika moć i uticaj, a najčešće citirani izvor podataka o njoj jeste knjiga novinara i istraživača Centra za religiju i medije Njujorškog univerziteta Džefa Skarleta, čija je glavna teza sadržana u naslovu: „Tajni fundamentalizam u srcu američke moći”.