Prvi uspeh srpske "petorke"
Безболан прелазак из Барселоне у Москву: Владимир Станковић, десно Душан Ивковић и Бојан Поповић (Фото Евролига)
Ako se za neki strani košarkaški klub može reći da je "srpski", onda je to moskovski Dinamo u kojem su Dušan Ivković (šef stručnog štaba), Vladimir Stanković (direktor za međunarodne odnose i odnose sa javnošću), Nenad Trajković (trener za individualnu pripremu), Bojan Popović i Miroslav Raičević (državni reprezentativci). Zato se na plasman Dinama među 16 najboljih klubova Evrolige može gledati i kao na uspeh "srpske košarke".
Osim Ivkovića i Popovića ostali su novajlije u gradskom rivalu evropskog prvaka CSKA. Uvaženi sportski novinar Vladimir Stanković je letos, na Ivkovićev poziv, prešao u funkcionere da bi, pored ostalog, uticao na promenu Dinamovog imidža. Da na tom polju zaista može da pomogne uverili smo se nedavno, na prijemu u Američkoj ambasadi u Moskvi, kada je sa komesarom NBA Dejvidom Šternom razgovarao o šansama da Dinamo u bliskoj budućnosti bude domaćin turnira "NBA-Evropa".
• Kako ocenjujete dosadašnji učinak Dinama u ovoj sezoni?
– Dinamo je, objektivno, imao samo jedan viliki kiks – poraz od rostovske Lokomotive Ace Petrovića, 29. decembra na svom terenu. Utakmica je usledila posle petodnevnog odmora koji je trener Ivković, u najboljoj nameri, dao igračima ali su oni u tih pet dana izgubili ritam i zatim odigrali veoma slabo. U izvesnoj meri neočekivan je i poraz na startu ruske lige u Vladivostoku od Spartaka Primorje, ali je taj minus nadoknađen pobedama u gostima protiv neugodnih gradskih rivala Himki i Dinamo region. Poraz od CSKA u gostima je očekivan. Nama je ove sezone izuzetno važno da budemo ispred Uniksa iz Kazanja za slučaj da Rusija dobije drugo mesto u Evroligi, o čemu se priča. Što se Evrolige tiče, prvi cilj – plasaman u Top 16 – ostvaren je tri kola pre kraja i to je nesumnjivo veliki uspeh jer smo debitanti. U preostala tri kola pokušaćemo da zadržimo treće mesto u grupi što bi nas na žrebu, 5. februara, svrstalo u drugi "šešir" i donelo neke male beneficije za drugu fazu. Najvažnije od svega je da je tim počeo da funkcioniše. U novoj godini ostvarili smo tri pobede, postigavši 101, 93 i 95 poena, što je i normalno jer smo konačno kompletni pa tako vrhunski rad trenera Ivkovića može da dođe do izražaja.
• Kako ste se snašli na novom radnom mestu i kako ste prihvaćeni?
– Mogu reći da sam zadovoljan i ni jednog trenutka se nisam pokajao što sam napustio Evroligu i Barselonu i došao u Moskvu. Promena jeste velika, ali uz pomoć ljudi u klubu, pre svega trenera Ivkovića, zatim kolonije naših ljudi u Moskvi sa kojima se družim na utakmicama i u slobodno vreme, sve je lakše. Primljen sam dobro, pokušavam da na planu međunarodnih odnosa iskoristim veze i poznanstva i doprinesem da se o Dinamu više priča i piše u evropskoj štampi, kao i da pozicija kluba u Evroligi bude što stabilnija.
• Kako u Dinamu (Rusiji) reaguju na povećanu "koncentraciju" Srba?
– Iskreno, nisam primetio da to nekome smeta. Naprotiv… Uostalom, učinak stranaca u svim klubovima i svim zemljama vrednuje se na kraju sezone, na osnovu rezultata.
• O učinku Srba u Dinamu?
– Dušan Ivković je glavni trener, Nenad Trajković je trener za individualni rad čija se pomoć vidi u napretku pojedinih igrača, ja sam, da tako kažem, u administraciji, a Bojan Popović i Miroslav Raičević su igrači. Ako kažem da je Bojan po indeksu drugi igrač tima, malo iza Focisa, a ispred Hansena i Papadopulosa, sve sam rekao. Nažalost, do sada se ne može govoriti o učinku Raičevića jer je dugo bio povređen i tek je počeo da igra. Trebaće mu vremena da uhvati formu, ali Ivković je strpljiv i siguran sam da će ga vratiti.
• Šta Vas je prijatno a šta neprijatno iznenadilo u Rusiji?
– Najprijatnije iznenađenje zasad je – klima! Ni traga od čuvene ruske zime, sneg je pao dva-tri puta i zadržao se dan-dva. Najgore iskustvo je saobraćaj, otići kolima u grad prava je aventura jer su "probke" (zastoji, čepovi) neverovatne. Na sportskom planu iznenađen sam odsustvom publike sa sportskih takmičenja. To je generalno problem ruskog sporta. Ne znam šta je uzrok, možda previše sporta, domaćeg i stranog na TV, možda problemi sa saobraćajem, ali problem je otvoren i stoji…
• Šta mislite o sistemu rada ruskih medija?
– To je posebna tema. U Rusiji postoje dva dnevna sportska lista a svi ostali imaju sportske rubrike, postoji sportska TV stanica RTR Sport koja 24 sata emituje programe (na satelitu "Hotbird" pod nazivom "Planeta sport" vidi se, otvoreno, satelitska verzija u kojoj, zbog TV prava, dominira ruski sport uključujući i košarkašku Superligu pa je tu moguće videti najzanimljivije utakmice), od pre nekoliko meseci postoji i Radio sport koji takođe emituje program non stop. Novine su hendikepirane zbog dva sata razlike sa Evropom tako da mnoge košarkaške i fudbalske utakmice počinju u 22,45 i sutra u novinama nema čak ni rezultata... Ni jedan list ne izlazi nedeljom, radio "prenosi" neke utakmice (čak i domaće fudbalske reprezentacije) sa reporterom koji u studiju prati meč na TV... Za mene je najveće iznenađenje, međutim, način "saradnje" vodećih ruskih klubova i medija. Reč je o ugovorima sa "medijskim sponzorima" u kojima su uloge zamenjene: umesto da mediji plaćaju klubovima za svoju promociju i ekskluzive, ovde je obrnuto jer klubovi tvrde da je to jedini način da budu prisutni u medijima… Razne zemlje – razni običaju i nije na jednom strancu da ih menja.