Pesko Belić pred vratima

17. 01. 2007. 14:44

Овако сада изгледа и усред Алпа

Pesko Belić je, po svemu sudeći, naslednik Sneška Belića. Taj dobri debeljuškasti, snežni čovek sa šargarepa nosem i  šerpom umesto šešira – odlazi polako u istoriju. Istopilo ga je globalno zagrevanje koje će ne samo ukinuti sneg, kako najavljuju zabrinuti naučnici Evropske unije, već će mnoge delove planete Zemlje pretvoriti u – pustinju!
Godina 2007. mogla bi da bude najtoplija od kada se meri temperatura, od pre jednog i po veka, najavio je britanski Zavod za meteorologiju. Prošla godina je bila šesta po visini temperature u celokupnoj istoriji – ostaće upamćena po tome što su medvedi izgubili zimski san (jer su zime bile suviše sunčane) i što su visibabe na Alpima cvetale pred Božić. Većina naučnika se slaže da će do kraja veka temperatura na našoj planeti porasti u proseku za dva do šest Celzijusovih stepeni. Uzrok je ispuštanje u atmosferu ugljen-dioksida nastalog sagorevanjem fosilnih goriva (nafta) u saobraćaju i u proizvodnji električne energije (termocentrale).

Konkretno: Evropa će ličiti na Afriku! Biće vrelo i peskovito. A to znači da će sneg postati redak gost. Planine se više neće beleti već će biti zelene od trave i šarene od cveća.

Prva kolateralna šteta globalnog zagrevanja je zimski turizam. Ovogodišnja sezona dovela je do bankrota poznate zimske centre u Alpima koji se nalaze do visine od 1.500 metara. Žičare miruju. Snega nema. Skijaši se šetaju u kratkim rukavima. Štete se mere milijardama evra. U krizu je zapala i celokupna industrija "zimskih radosti" – skijaška oprema, pre svega.

Autor abecede globalnog zagrevanja Mark Lajnas u svojoj knjizi "Šest stepeni" naglašava da bi na jugoistoku Evrope rast temperature mogao dostići i fantastično pretećih devet Celzijusovih stepeni. To bi dovelo do potpunog preseljenja klime iz Tunisa i Maroka u Podunavlje!

I osrednji poznavaoci geografije znaju da se Srbija nalazi upravo tu – na jugoistoku, gde se očekuje udarni talas vreline.

Još nema mesta strahu, Afrika je daleko neku deceniju, sem toga, možda naučnici i preteruju da bi uvećali fondove za istraživanje. Ali ni Srbija se ove zime nije belela od snega: januarski korzo je raskopčan, kao majski.

Elem, da li globalno zagrevanje ima ikakve posledice na strategiju srpskog turizma? Sudeći po mestima u koja će se ulagati novac od prodaje "državnog srebra" (čitaj: telekomunikacije) veoma malo ili nimalo. Kao da ovdašnji turistički stratezi veruju da će Srbija postati lednička oaza Evrope.

Evo primera.

Na strani 97. referatske studije o Nacionalnom investicionom planu navedeni su nazivi projekata iz oblasti turizma. Ključno mesto u domaćoj turističkoj strategiji zauzima otvaranje novih skijališta. Neka od njih se nalaze i na neverovatno niskim kotama, s početnom tačkom na 1.000 metara nadmorske visine. Ako imamo iskustvo Alpa u vidu, interesantno bi bilo pogledati studiju o klimatskim preduslovima za izgradnju ovako "niskog" skijališta.

U Nacionalnom investicionom planu predviđeno je osnivanje i dogradnja toliko skijaških centara kao da se Srbija sprema da bude domaćin Zimskih olimpijskih igara. Ukoliko se to dogodi, maskota Igara bi mogla da bude: Snežne dodole.

Strategijom je predviđena izgradnja skijališta Stara planina, Kopaonik, Beljanica, Divčibare i Besna kobila (Vranje); izgradnja komunalne i energetske infrastrukture Ski centra "Stara planina"; izgradnja skijališta "Rudnik"; izgradnja skijališta "Briježđa" na Zlataru; izgradnja vodovodne i energetske infrastrukture Ski centra "Tornik" Zlatibor; Lukovska banja – izgradnja ski-lifta.

Kako će se obezbediti sneg za sva ova skijališta nije navedeno u planu, ali valjda državni stratezi znaju šta rade, pogotovo što nijedna ozbiljna država neće uložiti novac u projekte za koje nije urađena studija o isplativosti i održivom razvoju.

Ali, šta ako se dogodi i ta neverovatna okolnost da se obistine predviđanja viđenijih naučnika Evrope o vrelom talasu koji će progutati sneg. Ili upozorenje profesora Vladana Ducića sa Geografskog fakulteta da se do 2010. mogu stvoriti polusušne oblasti omeđene linijom Negotin–Majdanpek–Kragujevac, Prokuplje–Jošanička Banja i između Tutina i Preševa?

Da li je ova naučna zabrinutost dovoljan razlog da se, dok je još vreme, povede javna rasprava o strategiji domaćeg turizma i nanovo odmere i izmere argumenti za i protiv državnog ulaganja u deset, što novih što dopravljenih skijališta?