Nema plana "B" za Kosmet

17. 01. 2007. 19:25

Вук Драшковић (фото Жељко Јовановић)

INTERVJU

Vuk Drašković, lider SPO-a i šef diplomatije Srbije, nedavno je oštro kritikovao premijera i predsednika, jer, kaže, "vode kampanju kao da je Srbija u raju". Centralni problem danas u Srbiji, upozorava Drašković, ne može biti da li u vladi ima više žena ili muškaraca, nego pitanja poput onog ko sprečava odvezivanje zemlje od Miloševićevih tajnih policija.

• Pa, ko sprečava, Koštunica, Tadić...?

– Jeste, Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, G17 plus, Nova Srbija...

• Sa njima ste bili u vlasti.

– Da.

• Pa, zašto ste ih onda podržavali?

– SPO je skupštini podneo pre dve i po godine predlog zakona o demontaži tajnih policija i otvaranju svih tajnih dosijea od 1945. do danas. Mi smo očekivali da će SRS i SPS biti protiv, ali smo bili iznenađeni da je najžešći otpor bio među strankama za koje smo smatrali da su naši prirodni saveznici i sa kojima smo zajedno od 1990. do 2000. upravo to stalno ponavljali i obećavali. Upravo radikalna demontaža službi bezbednosti i otvaranje dosijea bilo je jedno od programskih načela vlade Vojislava Koštunice.

• Kažete da vas je slagao?

– Hoću da kažem da smo mi posle ovog zahteva koji smo izneli bili drastično kažnjeni. Tada je rasturen poslanički klub Srpskog pokreta obnove, tada je uzeto, kupljeno, devet poslanika SPO-a.

Roba je kod kupca, a to su naši koalicioni partneri učinili sa ciljem da oslabe SPO, jer se plaše ispunjenja sopstvenih obećanja i beže od toga. Sam predsednik Republike beži od toga.

• Kažete da je roba kod kupca, ali kako to da su robu našli baš u SPO-u?

– Ne samo u SPO-u. Može se reći da su robu našli i u DS-u. Jer se kompletan DS suprotstavio otvaranju dosijea. Demokratska stranka je kada su im iz sasvim drugih, perifernih razloga, uzeta dva poslanika sa njihove liste, koji čak nisu bili članovi DS-a, napustila skupštinu. Ali, nikada nisu digli glas protesta zbog nasilja koje je napravljeno nad SPO-om.

• Zašto niste napustili Skupštinu kada se to desilo?

– Koja je bila alternativa? Da prekinemo borbu za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Ja sam tada bio šef državnog pregovaračkog tima. Da prekinemo ogromne napore koje sam lično ulagao da zemlja konačno pristupi Partnerstvu za mir?

• Hoćete li opet sarađivati s njima?

– To će zavisiti od toga hoće li oni biti spremni da prihvate ono za šta se mi zalažemo. Ako odbiju detajkunizaciju Srbije, ako odbiju da munjevito uklone hašku prepreku i da na čelne pozicije evropeizacije Srbije dovedu mlade, školovane, sposobne ljude, onda neće imati saveznika u Srpskom pokretu obnove, onda ćemo biti u opoziciji. Pre svega ide koalicioni sporazum.

• Ali, kažete da su vas već jednom prevarili.

– A sa kime mi možemo da se borimo za ostvarenje ovih programskih ciljeva? Nećemo valjda sa Radikalnom strankom i Socijalističkom partijom.

• Sa SPS-om ste sarađivali u okviru ove vlade.

– To nije tačno.

• Kako nije?

– Jedini politički lider čiju smenu je SPS tražio od formiranja vlade pa do njenog poslednjeg dana sam ja i na meti je bio ceo SPO. Oni su od početka govorili da su u koaliciji sa Koštunicom.

• Vi ni luk jeli, ni luk mirisali.

– Ja sam od početka bio protiv manjinske vlade uz podršku SPS-a. Izgubio sam na Glavnom odboru, jer je dve trećine članova GO bilo uvereno da ta manjinska vlada neće trajati ni mesec dana, jer će se u međuvremenu postići realno očekivani dogovor između DS-a i DSS-a. Na žalost, taj dogovor nikada nije sklopljen.

• Pominjete Hag. Rasim Ljajić je izjavio da je bila greška što su pod pritiskom uhapšeni "jataci", jer Mladić sada ima novu mrežu pomagača. Kako to komentarišete? Šta vi znate o tome, pod čijim je to pritiskom urađeno?

– Možda je on u pravu, ali pamtim i njegove izjave velikih pohvala hapšenja tih u suštini nedužnih ljudi.

• Zašto vi tada niste rekli da su oni nedužni?

– Jesam, rekao sam.

• Kome?

– Javno. Rekao sam: "Ne traži Hag njih, nego nekog drugog".

• Šta je onda svrha te Ljajićeve izjave. Na čiji pritisak je mislio? Olija Rena?

– To vam se zove marketing. Predizborni marketing. To je slično kao kad predsednik Republike izjavi da će DS, odmah po formiranju vlade, potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

• Da li za to nema šanse?

– Ima, ali treba reći ovako: Odmah po formiranju vlade Demokratske stranke, biće uhapšen Mladić. Što podrazumeva da DS zna i gde je on. Ili izjava da će Srbija do kraja ove godine postati punopravni kandidat za članstvo u EU.

• To je nerealno?

– Mene nerviraju takve izjave, jer predsednik Republike zna da je to nemoguće.

• I vi ste najavili nastavak pregovora.

– Nastavak pregovora može da usledi i bez hapšenja Mladića, ali teško može da bude potpisivanja Sporazuma bez njegovog hapšenja.

• Ko vodi spoljnu politiku Srbije, Vi ili Vuk Jeremić?

– Neću da odgovaram na pitanje u kojem se nalazi takvo ime.

• Zašto?

– Zato što hoću da odgovaram na pitanje: Ko vodi spoljnu politiku – predsednik vlade, ministar spoljnih poslova ili predsednik Republike?

• Hajde onda tako.

– Ministarstvo spoljnih poslova i ministar spoljnih poslova u skladu sa programom vlade i uz konsultacije sa predsednikom vlade i predsednikom Republike.

• Je l’ tih konsultacija ima?

– Bilo je dosta slučajeva kada ih nije bilo, ali nikada se nije desilo krivicom Ministarstva spoljnih poslova. Ako je bilo slobodnih strelaca, a bilo ih je, onda su ti slobodni strelci bili ljudi izvan Ministarstva spoljnih poslova i ne obaveštavajući ministra spoljnih poslova preduzimali određene akcije i vukli određene poteze na svoju ruku. U uređenim državama to se ne sme raditi.

• Na vašoj listi je prvi put i vaša supruga. Šta je prelomilo?

– Prelomila je ona i prelomio je Glavni odbor.

• Zašto je onda nema u kampanji?

– Ima je.

• Ja je ne vidim.

– Svaki naš poslanički kandidat vodi u okviru svoje izborne jedinice samostalnu kampanju, a što se aktivnosti naših poslaničkih kandidata uglavnom u medijima zaobilaze, to je drugo pitanje.

• Kako tumačite izjave međunarodnih predstavnika o Kosovu da Albanci neće biti nezadovoljni rešenjem, a da će Srbija sačuvati obraz. Da li to vama zvuči zloslutno i da li to znači da će Srbija izgubiti sve osim obraza?

– Meni ne zvuči. Tumačim da to znači upravo ono na čemu insistiram od tog prvog sastanka Kontakt grupe. Odmah sam im predložio da se taj zaključak dopuni i stavom da budući status Kosova bude u skladu i sa voljom naroda Srbije, a ne samo naroda Kosova.

• Ali, nedavno ste dali jednu, čini se, opasnu izjavu prilikom posete slovenačkog ministra Rupela. Rekli ste da političari u Srbiji zaboravljaju da građanima kažu da Albanci imaju pravo na samoopredeljenje. Nemaju Albanci pravo na samoopredeljenje, već ceo narod Srbije, u koji spadaju i Albanci.

– Ne, ne, na žalost svi međunarodni dokumenti na koje se pozivamo garantuju teritorijalni integritet međunarodno priznatih država, ali spominju i pravo naroda na samoopredeljenje.

Ali naroda Srbije.

– Ne. Ta odredba je uneta u Povelju UN posle Drugog svetskog rata da bi se pomoglo kolonijalizovanim narodima da dođu do nezavisnosti. Onda je na žalost uneta i u Helsinški akt iz 1975. godine. Na sednici Saveta bezbednosti UN kojoj sam prisustvovao u septembru prošle godine isključivo se vodila pravna bitka oko toga koji od ova dva principa ima prioritet. Ja sam tvrdio da se pravo na samoopredeljenje ne može primeniti na Kosovo, jer Kosovo nikad nije bilo kolonija, već kolevka srpske države. Stvar je, čini mi se, prelomljena onog trenutka kada sam rekao i zapitao u narednim sastancima sa čelnim ljudima Kontakt grupe, pa u Savetu Evrope, u OEBS-u, pa u Evropskoj uniji, kako će oni objasniti narodu Republike Srpske, ako taj ili neki drugi narodi, zatraže nezavisnost na osnovu prava na samoopredeljenje.

• I kako je prelomljeno?

– Mislim da je prelomljeno tako da shvataju da se to pravo na samoopredeljenje na kojem su toliko insistirali ne sme koristiti jer bi unelo haos i proizvelo turbulencije širom sveta.

• Zašto vi onda pominjete pravo na samoopredeljenje Albanaca?

– Ne, ne. To nije bila kompletna informacija. Ja sam samo rekao da nema nikakvog razloga da mi ne objasnimo našem narodu da zapadne članice Kontakt grupe kažu da postoji pravo naroda na samoopredeljenje i da je ruski predsednik Putin nedavno rekao da je Rusija privržena principu teritorijalnog integriteta, mada, citiram "ne treba zaboraviti i da postoji pravo naroda na samoopredeljenje". Ništa time mi ne činimo našu poziciju slabijom. I zato sam za kompromisno rešenje koje sam formulisao ovako: "Državne granice Srbiji, a uprava nad Kosovom Albancima", uz njihovu obavezu da poštuju najsnažnije međunarodne garancije o zaštiti Srba i srpskog verskog, istorijskog i kulturnog nasleđa na Kosovu i Metohiji. I verujem da će na kraju to biti ishod budućeg statusa Kosova.

• Ako, kojim slučajem, Kosovo dobije nezavisnost, da li očekujete isti takav zahtev od Republike Srpske?

– To je logičan i verovatno neizbežan zahtev, ne samo od strane Republike Srpske, već od najmanje četrdeset sličnih područja na svetu.

• Da li to vodi novim sukobima?

– Mislim da sada o tome najozbiljnije razmišljaju vodeće sile u čijim rukama je i formulacija predloga o budućem statusu Kosova. Još jedna važna stvar se dešava u našu korist. Evropska unija insistira na tome da će preuzeti svoju ulogu na Kosovu samo pod uslovom da taj budući status Kosova bude određen odlukom Saveta bezbednosti UN.

• To onda isključuje pojedinačno priznavanje Kosova, što je varijanta koja se pominje ako ne bude dogovora u Savetu bezbednosti?

– Da i to je ono na čemu sam u Evropi naročito insistirao.

Znači, vi kažete da je EU protiv pojedinačnog priznavanja Kosova od strane SAD, a zatim i nekih drugih država?

– Evropska unija se opredeljuje za stav da je sadašnji status Kosova odredio Savet bezbednosti UN, pa i neki drugi status Kosova može da odredi niko drugi do Savet bezbednosti UN.

To znači da ne mogu da se zaobiđu Rusija i Kina?

– Tačno to. To znači da nema priča o nekom planu "B", da se zaobiđe Savet bezbednosti i da se ide nekakvim drugim putevima.

--------------------------------------------------------------------------

Zajedničke zloupotrebe u Beogradu

Kako ste uspeli, mislim na SPO, da od najveće opozicione sile u Srbiji napravite stranku koja se bori za cenzus?

– Ja ću vam taj odgovor dati na konvenciji SPO-a u Domu sindikata u Beogradu. Biću maksimalno pošten i analitičan i odgovoriću tada na pitanje kojim se bave toliko zašto još nema 6. oktobra.

Mislite li da su vas za tu vladavinu Beogradom birači kaznili, jer je pad SPO-a krenuo posle toga?

– Nije tako. Ja znam činjenice. Posle NATO bombardovanja SPO je imao najveći, po svim anketama, rejting od svog osnivanja. Sunovrat SPO-a uzrokovan je odlukom da ne podržimo Vojislava Koštunicu 2000. godine. Inače, što se tiče te vladavine Beogradom, 98 odsto svih tih priča bile su laži.

Ali, stambena afera nije bila.

To se sve svaljivalo na SPO. Ako je bilo negde zloupotreba, a bilo je, to su bile zajedničke zloupotrebe, dakle i DS-a i DSS-a, sa kojima smo bili u koaliciji u beogradskim opštinama.