Andželina Džoli u Beogradu prodala 12 karata

23. 02. 2012. 22:00

Свега неколико гледалаца у Синеплексу на пројекцији филма „У земљи крви и меда” (Фото А. Васиљевић)

Prikazivanje rediteljskog prvenca holivudske glumice Andželine Džoli posle mnogo buke i osude, a pre nego da je većina građana Srbije videla film, prošlo je u četvrtak bez incidenata, ali skoro i bez publike. Za prvu projekciju filma „U zemlji krvi i meda” u Beogradu prodato je 12 karata. U gotovo praznoj sali bioskopa „Sinepleks” pojavilo se više novinara i fotoreportera nego gledalaca.

Za razliku od sarajevske premijere na kojoj je rediteljka i scenaristkinja filma dobila frenetičan aplauz, u Beogradu je izostao crveni tepih a prva projekcija održana je u „stidljivom” terminu u tri po podne.

– Biće više ljudi u drugom terminu u 23 i 20 – šalili su se razvodnici sa malobrojnim gledaocima.

– Došao sam samo da vidim kako glume naši glumci. Samo me to interesuje – kazao je Pavle Zvicer, jedan od prvih koji je u Beogradu pogledao film koji je izazvao negodovanje javnosti, medija i filmadžija u Srbiji, jer je, većina se slaže, jednostran.

Mučne scene ređaju se jedna za drugom. Srpske snage su razularena banda koja uživa dok ubija sasvim bespomoćne i nezaštićene civile uključujući i bebe. U logoru drže muslimanke, siluju ih, tuku i iživljavaju se nad njima na neverovatne načine. U sali muk. I osmeh, dvaput: kada srpski general Nebojša (Rade Šerbedžija) objašnjava sinu, policajcu Danijelu (Goran Kostić) kako su Srbi srušili Austrougarsku monarhiju i pobedili Hitlera, i kada je za jednog ubijenog bošnjačkog civila neko u sali rekao: Bred Pit.

Ljubavna priča između Danijela i Bošnjakinje iz logora, slikarke Ajle (Zana Marjanović) nisu držale pažnju dvojici gledalaca koji posle sat i po vremena napuštaju salu. Na platnu se nastavljaju scene u kojima srpske snage ubijaju svakog ko im se nađe na putu i ruše sve pred sobom, uglavnom uz osmeh zadovoljstva.

Posle nešto više od dva sata od početka, film se završava, ali gotovo niko nije raspoložen za komentare.

– Ma, glupost – odmahuje stariji gospodin.

– Ja sam prošao sve to i zato i kažem. Kakva ljubavna priča, ovde su samo Srbe opisali u lošem svetlu.

Mladi par okreće leđa fotoreporterima: – Nismo raspoloženi.

Ispostavlja se da posle toliko komentara na neviđeno, ljudi nisu spremni da kažu šta osećaju ni nakon što su pogledali film.

Jedna gledateljka smatra da mediji već imaju svoje mišljenje o filmu, ali ipak primećuje:

– Samo da vam kažem – sramota je da je u Beogradu samo 12 ljudi došlo da pogleda ovaj film.

Istina, osim publike i novinara, na kraj filma došla su i dva policajca. Deo javnosti danima je unazad pozivao da se „U zemlji krvi i meda” ne prikaže u Srbiji, a strahovalo se i od upada nacionalističkih organizacija. Na sreću, prva beogradska projekcija filma koji mesecima podiže temperaturu i uzburkuje emocije, prošla je mirno.

– Ne znam stvarno što se diže tolika prašina oko ovoga, film kao film – zaključio je Zvicer.