Reč je o... radi se o...
Jezičkom savetu "Politike" javilo se nekoliko čitalaca – i pismima i elektronskom poštom. Na neka od njihovih pitanja smo, praktično, odgovorili tako što smo o tim temama već pisali. Za danas smo izdvojili odgovor na jedno, koje izaziva dilemu i kod drugih naših čitalaca. Ovoga puta odgovor daje član Jezičkog saveta "Politike" Egon Fekete.
Nepotpisani prevodilac nam piše: Lektorišući svojevremeno jedan moj prevod, docent na Filološkom fakulteti je izraz "radi se o" promenio u "reč je o". Objasnio mi je da se "radi o (nečijoj) glavi", a da je sve drugo – "reč je o…". Ako je tačno to što je on uradio onda bi vaša ("Politikina") informacija – "Čistunstvo kad se radi o upotrebi stranih reči" trebalo da glasi – "Čistunstvo kada je reč o upotrebi stanih reči".
Naš komentar:
Tačno je da je stara lingvistička "škola" insistirala na tome da se umesto "radi se o tome" kaže – "reč je o tome", smatrajući formu "radi se o tome" stranom konstrukcijom (germanizmom). Međutim, "preporuka" je odavno postala neaktuelna, jer je jezička građa i jezička logika ne opravdavaju.
Recimo, Rečnik Matice srpske, uz reč glava, navodi, bez ikakve ograde, izraz raditi (kome) o glavi, a definiše sa: pripremati (čiju) smrt, pogibiju, krnjiti čije interese (što po značenju ne odudara od radi se o (nečijoj) glavi). Međutim, Rečnik MS, uz reč koža, navodi i izraz – radi se o nečijoj koži, a definiše sa: tiče se koga. Dakle; nije samo glava, nego i – koža navedena kao pojam o kojem je – reč već i o kojem se – radi.
S druge strane, Rečnik MS uz odrednicu "reč" navodi i izraz: reč je o (ovome), a definiše sa: tiče se (ovoga). Proizlazi, dakle, da se u oba iskaza ("radi se o" i "reč je o") kazuje – isto: da je neko ili nešto (glava, koža, a može biti i drugo: sudbina, posao, smrt, Pera, Jelena itd.) u sferi kakvog (nečijeg) interesovanja.
Otuda nije neobično što se oba ova iskaza "mešaju" ili proizvoljno upotrebljavaju, bez većih značenjskih razlika. Savremena standardna jezička građa srpskog jezika potvrđuje veoma raširenu upotrebu obe ove varijante. Ilustracije radi, a zbog ograničenog prostora, navešćemo samo sintagmatske isečke iz rečenica u kojima se javljaju sprege u vezi sa:
(a) REČ JE O (+ basnoslovnom bogatstvu; bilo kome; borbi za sticanje moći; dr Milošu Popoviću; dva moguća shvatanja, dva viđenja čovekove sudbine; dvoznačnosti, dvoglasju; gostoprimstvu; istorijskom trenutku; miru koji je nastupio; odnosu snaga; prividnom paradoksu; studentu koji ne žuri; Velaskezovoj slici, itd.).
Zatim, sprege u vezi sa:
(b) RADI SE O (+ akcionoj prodaji; čitavoj belgijskoj industriji; jednom jedinom džaku kukuruza; liberalizaciji uvoza sirovina; naplati akceptnih naloga; ljudima iz sveta nauke; poštovanju principa; organizovanju ubrzane tehnologije povezanosti svakoga sa svakim; o tome da osnovne tehnologije postanu bolje; prodaji prigodnih suvenira u korist UNICEF-a; sprovođenju onoga što je potreba sveta, itd.).
Mada u nekim navedenim slučajevima forme – "reč je o" i "radi se o" izgledaju međusobno kompatibilne (zamenjive), opravdanje za upotrebu jedne, odnosno druge mogućnost treba, međutim, tražiti u samom značenju leksema: reč (reč je o), odnosno raditi (radi se o
Naime, imenica reč (u formi "reč je o") ukazuje na to da težište informacije, a i značenjske distinkcije, leži upravo u njoj, tj. da je posredi sadržaj koji je predmet, tema – razgovora, komentara, rasprave, dakle, da se o nečemu (nekome) samo – govori, diskutuje, vodi razgovor i sl. pri čemu se u vezi sa rečenim ne implicira bilo kakvo – angažovanje, obavljanje posla, delovanje, akcija, rad ili sl.
Nasuprot tome, u iskazima sa formom "radi se o" težište informacije, a i semantičke distinkcije, ležu upravo u značenju upotrebljenog glagola raditi ("radi se") kojim se, za razliku od "reč je o", ukazuje na to da posredi nije samo predmet razgovora, već sadržaj koji implicira i određenu aktivnost, preduzimanje, delatnost, angažovanje i sl. u cilju postizanja potrebnog učinka, rezultata, ishoda i sl.
S obzirom na to, dakle, nije opravdano svoditi varijantu "radi se" samo na vezu sa "o glavi" (ili "o koži"), već se mogu imati u vidu i druge mogućnosti, kao u: "radi se o" – mom poslu; o nečijoj sudbini; o biti ili ne biti; sreći ili nesreći i dr., dakle – kad ishod rečenog zavisi od onoga što se latentno preduzima, čini, što predstoji i sl. (Neće značenje biti isto u "radi se o biti ili ne biti" za razliku od, eventualnog iskaza "reč je o biti ili ne biti", i sl.)
Istina, ima situacija kada istovremeno mogu biti "u igri" obe opcije; npr. u "radi se/reč je o naplati poreza" – može se realno ticati: razgovora o naplati poreza, ali i o tome šta preduzeti u vezi sa "merama za naplatu poreza": distribucija jedne ili druge opcije zavisi više od značenja, manje pak od oblika kojim se nešto želi kazati ili naglasiti.