Među javom i međ’ snom
Сцене из филма "Ехо" Марка Поповића
Ko je danas normalan, je li uopšte moguće definisanje pojma normalnosti u našem društveno-političkom miljeu u kojem se svi lokalni "kraljevi druže sa lopovima", a većina, javno ili tajno "pije lekove za živce"… O tome govori dokumentarni film "Eho" Marka Popovića, u celosti snimljen među grupom žena pacijentkinja u bolnici za mentalne bolesti "Laza Lazarević".
Vešto poredeći arhivske televizijske snimke nastupa i istupa ovdašnjih političkih zvezda (Nikolić, Ilić, Jovanović, Đilas, Koštunica...), sa životnim i živahnim scenama svakodnevice iza prozorskih rešetaka duševne bolnice, Popović ubedljivo ukazuje na nemogućnost povlačenja, makar i tanke granice između sveta zdravih i sveta "nezdravih", nagoneći gledaoca da se iskreno zapita: "Pa dobro, zaista, ko je ovde lud."
Ideju za ovakav film je dala, i scenario napisala, Ivana Lalić (produkcija: "Arhitel", Lazar Lalić); u njemu je moguće pratiti nekoliko paralelnih tokova realnosti i upoznati heroine koje su velika životna muka, lična tragedija i, kako rado one same najčešće kažu, velika duševna patnja, dovele među bele zidove "Laze-ludaje".
Upoznavanje sa njima je i pojedinačno (majka palog dobrovoljca na Kosovu, bivša iskušenica manastira Ravanica, u detinjstvu istraumirana mlada žena, ljubiteljica Hermana Hesea...) i grupno, a svaka od ovih žena ima svoju ličnu dramu, uči da se sa njom nosi i prevaziđe je, sanjajući isti san – da se bar jedna letnja noć provede izvan bolničkih rešetaka.
I, upravo se iz ovakvog sna namenski inicirano, ali zgodno i sasvim opravdano, rađa ideja o pozorišnoj predstavi koju postavljaju i realizuju pacijentkinje i bolnički lekari. Grupna terapija lepim, kreativnim i smislenim, sa dobrim i uspešnim rezultatom i po film i po ozdravljenje. Do slobodnog letnjeg dana i noći, stanovnice "Laze" odvela je "Nesrećna Kafina" Jovana Jovanovića Zmaja. Je li im zbog toga povratak iza rešetaka teži? Reklo bi se da jeste, jer im sa bolničkih televizijskih ekrana ponovo pristiže buka sa skupštinske govornice, a u sobi odjekuje komentar jedne od žena: "Mnogo smo pokvaren narod, samo što smo lepi".
U dobro izbalansiranih 65 minuta i u adekvatnom ritmu, Marko Popović je u filmu rekao sve i jasnim stavom odgovorio na temu. Premijera dokumentarnog filma "Eho" bila je sinoć u Muzeju jugoslovenske kinoteke.