Imaćemo četiri bolnice na koje ćemo biti ponosni

02. 03. 2012. 22:00

Povodom teksta,,Rekonstrukcija kliničkih centara Srbije – daleko od realizacije”, „Politika”, 2. marta

Arhitekta Miro Urošević, autor teksta „Rekonstrukcija kliničkih centara Srbije – daleko od realizacije”, sigurno zna da je za ovako kompleksne projekte i u svetu potrebno mnogo vremena za projektovanje, čak nekada i više nego za izgradnju. Pri tome je Republika Srbija rešila da uradi četiri najveće bolnice u isto vreme, imajući u vidu ograničen budžet za izgradnju, a želi što bolje bolnice za svoj narod.

Na temu rekonstrukcije četiri najveće zdravstvene ustanove u našoj zemlji može se razgovarati o tome da li je rok koji su projektanti prihvatili bio nerealno kratak, ali činjenice su sledeće: projekat još nije urađen, a da bi počela izgradnja, potreban je završen projekat, overen od strane tehničke kontrole, a na kraju i dozvola za gradnju.

Rokovi su probijeni iz više razloga, a pre svega zbog toga što glavne projekte nisu isporučili italijanski projektanti. Takođe, treba imati u vidu i promenu Zakona o planiranju i izgradnji, koji je predvideo da je za objekte visine preko 50 metara, kakav je Klinički centar Srbije, potrebna saglasnost Revizione komisije od 13 revidenata koje formira Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja. Iako je rad ove komisije sigurno usporio proces ipak je u znatnoj meri uticao na kvalitet celog postupka, što se u slučaju Kliničkog centra Srbije pokazalo kao dobro, jer je sprečena izgradnja objekta po projektu koji bi mogao da dovede do rušenja. U toku realizacije projekta javila se i potreba za rešavanjem imovinsko-pravnih pitanja, koja nisu rešavana godinama, a koje je Ministarstvo zdravlja uspešno rešavalo u saradnji sa skupštinama gradova i organima državne uprave, što je opet zahtevalo određeno vreme.

Kako je arhitekta Urošević učestvovao na međunarodnom javnom tenderu za projektante za kliničke centre, posebno za Klinički centar Srbije, i nije izabran, poznaje tendersku dokumentaciju i zna da izabrani projektanti iz Italije, veoma poznati i uspešni, kako u Italiji, tako i u svetu, mogu da potpišu projekte, ukoliko dobiju licencu Inženjerske komore Srbije ili angažuju lokalnog odgovornog projektanta koji će zajedno sa njima raditi na projektu. Smatramo da nije korektno govoriti o lokalnim konsultantima, koji su takođe renomirane srpske firme, kako se ne znaju njihove kvalifikacije i da su „pozajmljeni”.

Imajući u vidu brojne nepredviđene okolnosti koje su propratni deo realizacije ovako velikog projekta, ne bismo se upuštali u iznošenje definitivnih rokova za njegov završetak.

Da li je isplativije srušiti zgradu ili praviti novu može se izračunati i verovatno je jeftinije napraviti novu zgradu nego renovirati staru. Alida li je realno srušiti zgradu u Kliničkom centru Beograd od 100.000 metara kvadratnih koja je građena od sredstava generacija naših sugrađanai zaustaviti rad Poliklinike kroz koju prođe više hiljada pacijenata dnevno? O ovim pitanjima bi se otvorila diskusija koja može trajati godinama, a svaku odluku je onda moguće ponovo kritikovati. Pri tome, odluci o dogradnji započetih objekata prethodila je studija izvodljivosti koju je finansirala Evropska unija, a koja je pokazala da je isplativo da se ovi objekti saniraju i privedu nameni. Na osnovu ove studije je i odobren kredit Evropske investicione banke.

U narednom periodu očekuje se završetak glavnih projekata za sva četiri klinička centra koje su revidirali rukovodstva i zaposleni u kliničkim centrima. Ministarstvo zdravlja i Vlada Republike Srbije će obezbediti sredstva i za opremanje ovih bolnica.

Po završetku ovog projekta verujemo da ćemo imati četiri bolnice u Srbiji na koje ćemo biti ponosni, da će pacijenti u Srbiji moći mnogo bolje da se leče, a zaposleni da rade u mnogo boljim uslovima koji omogućavaju veću radnu efikasnost.

*Direktor projektne jedinice projekta za rekonstrukciju četiri klinička centra