Sreća je u malim stvarima
Оптимизам вештина која се учи (Фото Л. Адровић)
Optimisti žive duže, govore rezultati najnovijeg istraživanja klinike "Mejo" u kome je učestvovalo više od 7.000 odraslih Amerikanaca. Da bi izveli zaključak o uzročno-posledičnoj vezi između optimizma i dužine života, psiholozi klinike "Mejo" pratili su ove ispitanike četrdeset godina i ustanovili da su osobe koje su imale optimističan pogled na život u mladosti smanjile rizik od prerane smrti u narednih 40 godina. U zaključku ove studije takođe se navodi da optimisti žive duže bez obzira na svoje zdravstveno stanje, manje pate od depresije, u boljoj su fizičkoj formi, više vode računa o ishrani i više se kreću.
Autori ovog istraživanja takođe su došli do zaključka da je glavna razlika između optimista i pesimista u načinu razmišljanja. Uopšteno rečeno, optimisti smatraju da su negativni događaji prolazni i da oni ne snose krivicu za njih. Pesimisti, međutim, sve događaje primaju k srcu, često krive sebe i veruju da kišni oblaci na nebu njihovog života nikada neće proći. Tako osobe koje su veliki pesimisti imaju čak 42 odsto veću šansu da žive kraće u odnosu na optimiste.
Sedmica na lotou
Na pitanje kako tumači ove rezultate koji govore i da u našem društvu ima duplo više pesimista od optimista, klinički psiholog Maja Antončić odgovara:
– Mi smo vaspitavani da je sreća – komentar duše na lepe životne događaje i da ne dolazi "sama od sebe". S druge strane, živimo u kulturi koja favorizuje instant zadovoljstva – od fast fuda do ljubavi za jednu noć. Niko više nema volje da strpljivo gradi svoje bazično zadovoljstvo životom, kada u novčaniku ima plastične kartice koje omogućavaju život koji se reklamira na bilbordima.
S druge strane, svi očekujemo rešenje koje će, poput duha iz Aladinove čarobne lampe, izmeniti naš svet. Na primer, da dobijemo sedmicu na lotou. Ili, barem, povišicu plate. Ili da se srećno zaljubimo. Međutim, sve su to kratkotrajna zadovoljstva. Nakon dobitka na lutriji sledi euforija, ali ona traje kratko i nakon izvesnog vremena srećni dobitnici dolaze na nivo životnog (ne)zadovoljstva na kome su bili pre dobitka. Ista priča važi i za povišicu, novu ljubav ili neki odevni predmet s potpisom renomiranog modnog dizajnera. Treba se prisetiti mudrih reči Bendžamina Franklina koji je govorio da istinsku sreću ne donose veliki i retki darovi boginje Fortune, već male svakodnevne stvari kojih moramo biti svesni – objašnjava Maja Antončić.
Beverli Bramet, jedna od autora ove studije, podseća i da pesimistički način razmišljanja uzrokuje stres, a stres je uzročnik 80 odsto bolesti – od kijavice do karcinoma.
Njenu ocenu potvrđuju i rezultati velike studije Evropske agencije za sigurnost i zaštitu zdravlja na radnom mestu, koji govore da je stres drugi po redu zdravstveni problem zaposlenih. Od njega pati tačno 42 miliona stanovnika Evropske unije, navode autori ove studije koji dodaju da stres uzrokuje gubitak milion radnih dana godišnje, što ujedinjenu Evropu staje najmanje 20 milijardi evra. Istraživanje je pokazalo da 50 do 60 odsto od svih izgubljenih radnih dana "otpada" na stres.
Stres na radnom mestu može uzrokovati različite posledice po zdravlje, upozoravaju autori ove studije, a na listi najčešćih "kolateralnih šteta" navedeni su srčani udari, rak, bolesti mišića i želuca, teskoba i depresija, nesreće na radu, pa čak i – samoubistvo.
Istraživanje finskih naučnika iz Instituta za medicinu rada, koje je trajalo četvrt veka i u kome je učestvovalo oko 12.000 ljudi takođe je rezultiralo zaključkom da stres udvostručuje rizik smrtnog ishoda od bolesti srca.
DNK lutrija
Američki psiholog Martin Selindžmen, koga nazivaju Frojdom novog milenijuma, u svojoj knjizi "Učeći optimizam" tvrdi da je optimizam veština koja se uči, poput vožnje bicikla ili skijanja. Neki su za tu veštinu talentovaniji od drugih, ali je svi možemo savladati – pod uslovom da smo spremni da uložimo adekvatan napor, tvrdi Selindžmen i podseća da je psiholog Viljem Džems još 1900. godine napisao da ljudska bića mogu izmeniti svoje emocije i svoj život tako što će promeniti svoj način razmišljanja.
Da li to znači da ćemo postati optimisti ako pesimistički pogled na svet promenimo za 360 stepeni?
– Optimizam se ne dobija u DNK lutriji – u paketu s bojom očiju i koeficijentom inteligencije. Optimizam se uči, a jedna od važnih lekcija u ovoj školi života glasi: naučite da razlikujete stvari u životu koje zavise od vas i nemojte se nervirati zbog situacija i ljudi na koje ne možete da utičete. Ako promenimo naš način razmišljanja, promenićemo sopstvenu ličnost i sopstvene emocije. Još je Ajnštajn rekao da probleme ne možemo rešiti istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili – tvrdi Maja Antončić.
Cinici će nas, međutim, suočiti s činjenicom da se prijateljstva najčešće završavaju razočaranjima, brakovi okončavaju razvodima, a loše stvari se svakodnevno dešavaju dobrim ljudima. Na čemu onda da baziramo svoj optimizam? Nemojte razmišljati o onome što nemate, već o onome šta imate, odgovaraju psiholozi. Čovek je toliki proizvođač da proizvodi i svoje potrebe. Čitava institucija šopinga i kreditnih kartica počiva na kratkotrajnim zadovoljstvima koja izazivaju zadovoljenje (lažnih) potreba za (nepotrebnim) stvarima, ali praznina koju pokušavamo da ispunimo konstantnom kupovinom zapravo nije u našem ormanu, već negde duboko u nama. I u malim, svakodnevnim stvarima.