Čuvar uspomena na Latif-agu

05. 03. 2012. 22:00

Ир­фан Те­та­рић са фо­то­гра­фи­ја­ма на ко­ји­ма је и Ла­тиф-ага

Od našeg stalnog dopisnika

Banjaluka – Nema čoveka u Bosni i Hercegovini a da nije čuo jednu od najlepših sevdalinki „Put putuje Latif-aga sa jaranom Sulejmanom”. Ali, malo je onih koji znaju originalnu verziju ove pesme i njen istorijat. Čuvar ove pesme i sećanja na Latif-agu i njegovog jarana Sulejmana je Irfan Tetarić, njegov unuk iz Čelinca.

– Moj deda Latif-aga je završio trgovačku akademiju i otvorio trgovinu u Čelincu. Njegov dućan je jedan od najstarijih u ovom mestu. A njegov otac Abdurahman bio je među prvim vlasnicima dućana u Banjaluci – priča Irfan Tetarić i pojašnjava istorijat sevdalinke:

– Kada je Austrougarska monarhija anektirala Bosnu i Hercegovinu 1908, došlo je do bunta bošnjačko-muslimanskog naroda. Mnogi su hteli da se isele u Tursku, ali je odlučeno da se u nju uputi delegacija, koju je predvodio moj deda. U delegaciji je bio i banjalučki trgovac Sulejman Selman. Pred polazak je spevana pesma „Put putuje Latif-aga sa jaranom Sulejmanom”. Ona je dobila na značaju posle povratka mog dede iz Turske.

Irfan Tetarić dodaje da je Sulejman ostao u Turskoj. Po povratku delegacije iz Turske, Latif-aga je podneo izveštaj, čija je osnovna poruka bila da nema smisla odlaziti iz svoje u tuđu zemlju, jer su iseljenici dobijali kućice i malo zemlje. Naš sagovornik naglašava da pesma „Put putuje Latif-aga sa jaranom Sulejmanom” nije samo sevdalinka, već i patriotska pesma, koja je odigrala značajnu ulogu u odvraćanju Bošnjaka da se isele iz Bosne.

– Ova pesma je u rangu pesme „Ostajte ovde” Alekse Šantića – smatra Tetarić, koji nam je, sa suprugom Zelkidom, otpevao originalu verziju pesme:

„Put putuje Latif-aga/ sa jaranom Sulejmanom / Moj jarane, Sulejmane / Je l’ ti žao Banjaluke / Banjalučkih teferiča / Kraj Vrbasa akšamluka / Jest mi žao Banjaluke / Banjalučkih teferiča / Kul mahale Dervišića / I čardaka Tetarića / I Pobrđa Đumišića / I tekije Hadžkadića”.

Tetarić nam je pokazao i knjigu u kojoj su imena ljudi kojima je Latif-aga davao robu na veresiju. U njoj je, ističe Tetarić, oko 80 odsto Srba, što govori o dobrodušnosti njegovog dede. Latif-aga je umro 1957. godine u Čelincu i testamentom mu je ostavio sve imanje.

Naš sagovornik je bio nastavnik istorije i u dva mandata direktor škole u Čelincu.

– I danas mi je žao zbog raspada Jugoslavije – kaže, ne krijući tugu, i dodaje da je u duhu tolerancije i ljubavi vaspitavao svoje učenike i svoju decu.