Zastupnici iz rasejanja

14. 03. 2012. 22:00

Na osnovu preporuke Evropske i Venecijanske komisije, izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika u Srbiji je povećano učešće žena na izbornim listama i uspostavljena je ravnomernija teritorijalna zastupljenost opština, gradova i okruga. Na taj način udovoljeno je zahtevu za realnu reprezentaciju svih teritorijalnih i društvenih segmenata.

Ali nigde – kao da se ne predstavlja nacionalni demografski faktor – nije pomenuta potreba za učešćem skoro jedne trećine državljana Srbije u rasejanju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, što omogućava Ustav formom aktivnog i pasivnog biračkog prava. Sigurno je da bi veliki broj građana u rasejanju mogao i bio spreman da prihvati zastupništvo državnih interesa u inostranstvu, odnosno u zemljama boravka, kompetentno i kvalitetno, zahvaljujući pre svega poznavanju jezika, mentaliteta, ekonomske i svake druge situacije, uz daleko manje troškove za državu, što u ovom trenutku nije zanemarljivo.

Pitanje ulaska predstavnika rasejanja u skupštinu nešto je komplikovanije od imenovanja državnih zastupnika, ali nije nerešivo. Jedna od mogućnosti je: rasejanje kao jedna izborna jedinica, uz pozitivnu diskriminaciju pod uslovima koji važe za nacionalne manjine (prirodni prag). Druga mogućnost je da svi učesnici u izbornom procesu koji pređu cenzus ustupe na svojim listama po dva mesta predstavnicima rasejanja što je, ako se drugačije ne uredi, malo verovatno I treća, možda najcelishodnija, pošto je za prve dve potrebno vreme za pripreme, jeste predsednički Lex specialis kojim bi bila obezbeđena mesta za (najmanje) petoro predstavnika rasejanja u skupštini, u dovoljnom broju za formiranje poslaničkog kluba.

Citiramo Maksa Vebera: ,,Politika je uzvišenost ljudskog duha usmerena na izgradnju društvene strukture i upravljanja tom strukturom zarad zajedničkog boljitka”. Što će reći da politika i učešće u njoj rasejanju nije strano, ako može da posluži u realizaciji ciljeva od zajedničkog interesa u vremenu strukturne krize društva, kad je svako u skladu sa svojim mogućnostima dužan da doprinese njenom prevladavanju, naročito danas kad je Srbija zakoračila na put evropskih integracija.

Najbolji partneri na tom putu biće joj sopstveni građani: društveno odgovorni i organizaciono osposobljeni, s iskustvom i znanjem iz sveta kojem teži, ako svoje potencijale efikasno aktiviraju u državnim organima i skupštini, diplomatiji i drugim predstavništvima. Sa novom energijom, idejama i visokim moralnim standardima na zajedničkom poslu revitalizacije srpske države i društva. Uprkos zakasneloj tranziciji, ili upravo zbog toga, trebalo bi bez oklevanja menjati sve što se menjati ne ume, ne želi i neće, a bolji odnos prema rasejanju podrazumeva se.

Delegat Skupštine dijaspore, Minhen