Hrvatska: Levi i desni udžbenici

Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb – Udžbenici istorije za osnovnoškolce jedna je od onih "vrućih" tema koje već duže vreme potresaju i hrvatsko školstvo, ali i političke strukture odgovorne za taj segment hrvatskog društva. Godinama se čuju ozbiljne kritike o jednostranosti i isključivosti naročito u udžbenicima za završne razrede osnovne škole koji obuhvataju i najnoviju istoriju.

Posebno se to odnosi na udžbenik za osmi razred i poglavlja u njemu kao što su Drugi svetski rat i nedavni građanski rat u SFRJ kroz koji je nastala i samostalna Hrvatska. Ovo "građanski" treba shvatiti kao "umetničku slobodu" autora ovog teksta, jer službena Hrvatska takvo nešto ne priznaje, već nedavni rat tumači isključivo kao "srpsku agresiju na Hrvatsku".

Udžbenici su u međuvremenu dobili i ozbiljne kritike međunarodne zajednice koja i kroz ovaj segment ocenjuje sposobnost zemlje da se uključi u evropske integracije, a sadašnje Ministarstvo prosvete odlučilo je da problem prevaziđe na "solomonski" način: raspisan je javni konkurs za izradu tih udžbenika koji moraju da sadrže određene smernice koje je definisalo Ministarstvo, a, za osmi razred, nedavno je usvojeno čak pet takvih udžbenika, različitih autora i izdavača. Ostavljeno je nastavnicima da izaberu onaj po kojem će predavati noviju istoriju svojim učenicima.

Ni to, međutim, nije prošlo bez problema. Prvo je Poverenstvo za udžbenike (stručno telo imenovano od Ministarstva prosvete) nekoliko puta vraćalo predložene udžbenike na doradu ili izmenu određenih delova u skladu s onim kako je tu temu normiralo Ministarstvo u svojim uputstvima, a zatim se žestoka polemika razvila i među samim istoričarima, da bi sve to bilo krunisano javnim protestom 18 akademika i 10 istoričara koji su od Ministarstva zahtevali da povuče iz upotrebe dva od pet odobrenih udžbenika za osme razrede. Glavno obrazloženje bilo je da se u njima moraju sprovesti "stručno utemeljeni ispravci kada je reč o domovinskom ratu, te o drugim važnim temama i osobama novije hrvatske istorije".

Potpisnici, kao što su akademici Ivan Aralica, Stjepan Babić, Dubravko Jelčić, Ivica Kostović i drugi, u svom pismu navode da je "više nego žalosno da se autori udžbenika koji bi hrvatskim učenicima trebali govoriti o najnovijoj prošlosti, ’rukama i nogama’ bore protiv pozitivnog prikazivanja takvih sudbonosnih i važnih događaja kao što su ’Bljesak’ i ’Oluja’".

Zahtev za povlačenje uputili su protiv udžbenika autora Snežane Koren (izdavač "Profil") te Krešimira Erdelja i Igora Stojakovića ("Školska knjiga"), koji su – da bi apsurd bio veći – među tri najpopularnija udžbenika za koja su se do sada odlučili nastavnici istorije.

Uznemirene akademike i njihove istomišljenike među istoričarima, kako se pokazalo, najviše je uzbudilo što je u tim udžbenicima navedeno da su ratni zločini tokom proteklog rata počinjeni i sa hrvatske strane, dok oni udžbenici "koji im odgovaraju" uopšte ne spominju da su ratni zločini počinjeni i nad srpskim civilima koji su ostali u Krajini.

Glavni glasnogovornik kritika ovih udžbenika, Josip Jurčević iz Instituta "Ivan Pilar", međutim, smatra da treba povući svih pet odobrenih udžbenika istorije, jer "svaki od njih varira tezu haškog tužilaštva o ravnopravnosti krivice". "U udžbenicima se dominantno prepoznaju subjektivna opredeljenja autora. Deci iz ovako napisanih udžbenika neće biti jasno šta se tačno dogodilo, kako se dogodilo, koje su posledice rata, ko je dobar, a ko loš. To bi trebalo zabrinuti roditelje", tvrdi on, a posebno mu je zasmetao odlomak koji je Snježana Koren u svom udžbeniku prenela iz knjige francuskog novinara Iva Helera (tokom rata je razgovarao sa Srbima u Zagrebu), koji glasi: "Biti danas Srbin u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, znači imati jake živce zbog stanja u kojem potpuno vlada bezumlje".

Još više ga je uznemirila opaska autorke Koren, koja je dodala kako je paralelno s eskalacijom rata u delovima koji su bili pod kontrolom hrvatskih vlasti raslo nepoverenje i neprijateljstvo prema srpskom stanovništvu, pa je "bilo otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubistava, a iz tih delova Hrvatske se iselilo više desetina hiljada Srba". "Takva teza kompromituje ovaj udžbenik i čini ga neobjektivnim i u naučnom i u vaspitnom smislu", zaključuje Jurčević.

Njegov sličnomišljenik Stjepan Bekavac (autor konkurentskog udžbenika koji su sami istoričari ocenili kao "najkonzervativniji i najkroatocentričniji" i koji je zauzeo drugo mesto na listi popularnosti kod nastavnika istorije) o tome napominje: "U svakom ratu postoji zločin. Na pravosuđu je da to istraži. Time ne treba zamarati decu, a posebno ne u osmom razredu. Dok nauka to ne istraži – sve su to lični sudovi".

Probleme s odobravanjem udžbenika imali su i koautori Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, za čiji udžbenik se na kraju opredelilo najviše nastavnika istorije. Knjiga im je tri puta vraćana na doradu, ali nisu pristali da se iz njega izbaci rečenica u kojoj se navodi kako su "srpskoj propagandi koja je srpsko stanovništvo plašila time da Hrvatska sve više postaje slična ustaškoj NDH, svojim neodmerenim izjavama doprineli i neki hrvatski političari".

Slično je prošla i Snežana Koren, kojoj je državno Poverenstvo za udžbenike zamerilo i tražilo da iz potpisa ispod slike kardinala Stepinca izbaci rečenicu koja glasi: "Njegovo držanje za vreme rata, tj. je li dovoljno oštro i odlučno istupao protiv ustaškog režima, i danas je predmet rasprava". Takav zahtev ocenila je kao "blizak cenzuri", pa na njega nije pristala, već je iz udžbenika izbacila ceo tekst o Stepincu.

U velikoj anketi među hrvatskim istoričarima i stručnjacima na tu temu, koju je ovih dana izvela zagrebačka štampa, među glavnim tezama isticala se ocena kako su "svi udžbenici istorije selektivni i nijedan ne predstavlja pravu sliku istorije". Uz to, ocenjeno je i da se svih pet preporučenih udžbenika mogu podeliti na "leve i desne". O tome profesor Vladimir Gajer s Hrvatskog instituta za istoriju kaže: "Udžbenici istorije za osmi razred zaista se mogu podeliti na leve i desne. Bilo je samo pitanje koja će od tih knjiga prevagnuti, a ne treba zanemariti ni pritisak izdavača i razne metode kojima su se oni proteklih meseci služili da prodaju svoje udžbenike".